Mapa portala English O nama > Podrška korisnicima   01 5999 918
Traži po     > Po zbirkama  Pomoć prilikom traženja  
IUS-INFO > Dnevni IUS-INFO > U središtu > Članak
 

        - +   *  

U središtu

21.6.2011

Postupak pred Europskim sudom za ljudska prava – pravo na slobodu izražavanja

Članak 10. Konvencije ne jamči neograničenu slobodu izražavanja - tko god koristi tu slobodu ima „dužnosti i odgovornosti“, a njihov opseg ovisi o njegovoj ili njezinoj situaciji, (tehničkim) sredstvima koje on ili ona koristi i autentičnosti informacije obznanjene javnosti.

Tako je odlučio Europski sud za ljudska prava u odluci broj 28369/07 od 30. rujna 2010. u predmetu Balenović protiv Hrvatske.

Podnositeljica zahtjeva podnijela je zahtjev Europskom sudu u kojem je prigovorila na temelju članka 9. i 10. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (dalje: Konvencija) zbog otkaza ugovora o radu i zbog toga što su je domaći sudovi odbili vratiti na posao, a zbog ishoda postupka i nepristranosti Ustavnog suda prigovorila je i na temelju članka 6. Konvencije.

Nadalje, prigovorila je na temelju članka 14. Konvencije da je protiv nje izvršena diskriminacija zbog izražavanja mišljenja te da nije imala djelotvorno pravno sredstvo za zaštitu slobode izražavanja.

Podnositeljica je bila zaposlena u naftnoj tvrtki čiji je jedini dioničar bila država. Podnositeljici je otkazan ugovor o radu zbog neovlaštenog davanja izjava koje je iznijela u jednom dnevnom listu, a kojima je naštetila ugledu tvrtke u kojoj je radila i iznijela optužbe na račun rukovodstva tvrtke.

Podnositeljica je protiv te odluke pokrenula radni spor, no domaći sudovi odbili su njezin tužbeni zahtjev.

Nakon otkaza ugovora o radu, podnositeljica je podnijela kaznenu prijavu nadležnom državnom odvjetništvu protiv nekoliko članova rukovodstva tvrtke za nekoliko kaznenih djela, kao što je nesavjesno gospodarsko poslovanje, zlouporaba ovlasti u gospodarskom poslovanju i sklapanje štetnog ugovora. Pritom je ustvari ponovila svoje kritike u vezi s poslovnom politikom tvrtke iznesene u prijašnjim izjavama u tisku.

Državno odvjetništvo odbacilo je njezinu kaznenu prijavu, a podnositeljica je potom pokušala nastaviti kazneno gonjenje u svojstvu oštećenika kao tužitelja, međutim, istražni sudac odbacio je njezin zahtjev utvrdivši da nije ovlaštena za njegovo podnošenje.

Tijekom postupka, suprotno članku 38. stavku 2. Konvencije i pravilu 62. stavku 2. Poslovnika Suda, podnositeljica nije poštovala povjerljivost pregovora o prijateljskom rješenju jer je medijima obznanila sadržaj Vladinog prijedloga za postizanje prijateljskog rješenja, zbog čega je Vlada zatražila od Europskog suda da odbaci zahtjev podnositeljice zbog zlouporabe prava na podnošenje zahtjeva. Europski sud utvrdio je da podnositeljica nije poštovala povjerljivost pregovora, ali je njezin zahtjev proglasio nedopuštenim iz drugih razloga.

Naime, iako je Europski sud ocijenio je da je došlo do miješanja u pravo podnositeljice na slobodu izražavanja time što je otkazan njezin ugovor o radu zbog istupa u medijima, utvrdio je da je takvo miješanje bilo zakonito i da je imalo legitimne ciljeve jer mu je svrha bila zaštititi ugled ili prava drugih, a to su poslovni ugled i interesi tvrtke.

Nadalje, ocjenjujući je li miješanje bilo nužno u demokratskom društvu, Europski sud odvagnuo je slobodu izražavanja podnositeljice, osobito njezino pravo na javno iznošenje kritika poslovne politike nacionalnog naftnog trgovačkog društva, kao i na priopćavanje informacija o navodnim nepravilnostima unutar tog trgovačkog društva, te pravo javnosti da primi te informacije, u odnosu na zahtjeve zaštite ugleda i prava drugih, to jest, poslovnog ugleda i interesa tvrtke.

Pri tome je uzeo u obzir tri čimbenika: i) okolnost da podnositeljica zahtjeva svoje izjave nije iznijela kao novinarka čija je uloga informiranje i skretanje pozornosti javnosti te prenošenje informacija o stvarima koje se tiču javnosti – nego kao zaposlenica koja je prema svom poslodavcu imala dužnost lojalnosti, rezerviranosti i diskrecije; ii) da je koristila sredstva koja imaju širok i trenutni učinak, i to dnevne nacionalne novine velikog opticaja i iii) da njezine izjave predstavljaju vrijednosni sud, koji doduše sadrži i činjenične navode, koji međutim nisu dokazani odnosno potkrijepljeni, nakon čega je Europski sud zaključio da miješanje nije bilo nerazmjerno legitimnom cilju koji se nastojao postići te ga se stoga može smatrati „nužnim u demokratskom društvu“, u smislu stavka 2. članka 10. Konvencije, slijedom čega je odbacio njezin prigovor kao nedopušten.

Kao očigledno neosnovani odbačeni su i prigovori podnositeljice na temelju članka 14. Konvencije u vezi sa člankom 10., člankom 6. stavkom 1. Konvencije i članka 13. u vezi sa člankom 10.

M. B.


Ocijeni ovaj tekst

Arhiv

Zadnji članci

2018

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2017

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2016

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2015

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2014

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2013

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2012

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2011

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2010

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2009

Prosinac

Studeni

Listopad

 
Postavi za početnu stranicu Spremi stranicu u favorite