Mapa portala English O nama > Podrška korisnicima   01 5999 918
Traži po     > Po zbirkama  Pomoć prilikom traženja  
IUS-INFO > Dnevni IUS-INFO > U središtu > Članak
 

        - +   *  

U središtu

23.8.2011

Put do eura kao nacionalne valute

Svaka država na putu do punopravnog članstva u Europskoj uniji, ali i kao članica, prolazi razne faze i dužna je ispuniti mnoge uvjete i kriterije, kako pravne tako i ekonomske. Jedan od uvjeta koje država članica mora ispuniti kako bi ušla u ekonomsku i monetarnu uniju (Economic and Monetary Union - EMU) i time preuzela euro kao vlastitu valutu, ispunjavanje je kriterija konvergencije.

Kriterij konvergencije (Convergence criteria) predviđen je Ugovorom iz Maastrichta (člankom 121/1 Treaty establishing the European Community) te se popularno naziva i Maastricht criteria. Taj kriterij ne predstavlja uvjet za ulazak pojedine države u članstvo Europske Unije, već uvjet za uvođenje eura kao nacionalne valute kod postojeće članice.

Europski monetarni sustav (European monetary system EMS-1) osnovan je 1979. s ciljem ostvarivanja monetarne stabilnosti država članica i sprječavanja prevelikih fluktuacija njihovih nacionalnih valuta, a sve s krajnjim ciljem uvođenja zajedničke valute. Uvođenjem eura, postojeći monetarni sustav zamijenjen je s EMS-2 (naziva se još i Exchange-rate mechanism – ERM-2). U tom sustavu sudjeluju zemlje koje još ne mogu ili ne žele zamijeniti nacionalnu valutu Eurom, kao i nove članice koje žele ući u eurozonu, ali prethodno moraju dokazati da su ispunjavale kriterije konvergencije kroz period od najmanje dvije godine.

Nakon ulaska u punopravno članstvo Europske unije, država je dužna ispunjavati sljedeće kriterije, kako bi mogla zamijeniti vlastitu valutu eurom i time ući u eurozonu:

1) stabilnost cijena: stopa inflacije određene zemlje članice ne smije biti veća od 1,5 postotnih poena prosječne stope inflacije tri zemlje Europske unije s najnižom inflacijom u godini koja prethodi preispitivanju stanja u zemlji članici kandidatkinji za EMU, gdje se stopa inflacije mjeri indeksom potrošačkih cijena;

2) državne financije:

a) proračunski deficit države u bruto domaćem proizvodu (BDP) ne smije prelaziti 3% na kraju prethodne financijske godine, a ako nije tako, dopušta se da deficit privremeno bude iznad (ali još uvijek blizu) razine od 3%,

b) udio bruto duga države u BDP-u ne smije prijeći 60% na kraju prethodne financijske godine, a ukoliko do toga dođe, navedeni se udio mora zadovoljavajućom brzinom približavati propisanoj vrijednosti;

3) dugoročne kamatne stope: prosječne nominalne dugoročne kamatne stope ne smiju biti veće od 2% u odnosu na kamatne stope triju zemalja Europske unije s najnižom stopom inflacije;

4) tečaj: država članica dužna je tijekom najmanje dvije godine, neprekidno, održavati stabilan tečaj u okviru ERM-2 tečajnog mehanizma, odnosno dužna je ograničiti fluktuaciju nacionalne valute (+/- 15% u odnosu na euro) i spriječiti devalvaciju u odnosu na valute ostalih zemalja članica Europske unije.

Svaka država članica mora ispuniti sve navedene uvjete kako bi mogla sudjelovati u Europskoj monetarnoj uniji, koja čini treću fazu europske integracije. Navedeni kriteriji predviđeni su u Protokolu koji se naziva Protocol on the convergence criteria.

Nakon što država članica uđe u eurozonu, ne treba ispunjavati jasno određene uvjete kakvi su postavljeni u periodu koji je tome prethodio, što je dovelo do financijske i dužničke krize u nekim državama članicama, od kojih je najveći problem nastupio u Grčkoj.

Danas postoji 17 članica eurozone. Preostalih 10 članica Europske unije još nije preuzelo euro, od kojih su Ujedinjeno Kraljevstvo i Danska Ugovorom predvidjele nepreuzimanje eura. Ostale zemlje obvezne su preuzeti euro nakon što ispune predviđene uvjete (Bugarska, Češka, Mađarska, Poljska, Rumunjska, Švedska - ima obvezu preuzimanja eura, ispunila je predviđene uvjete, ali je preuzimanje eura odbačeno na referendumu). Trenutno se u ERM-2 sustavu nalaze Danska, Latvija i Litva.

Glavni cilj koji se želi postići ispunjenjem ovih kriterija je zadržavanje stabilnosti cijena unutar Europske unije općenito, ali ponajviše u slučaju njezinog proširenja kada postoji povećana opasnost od destabilizacije.

Pripremila: Karla Štingl, dipl. iur.


Ocijeni ovaj tekst

Arhiv

Zadnji članci

2018

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2017

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2016

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2015

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2014

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2013

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2012

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2011

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2010

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2009

Prosinac

Studeni

Listopad

 
Postavi za početnu stranicu Spremi stranicu u favorite