Mapa portala English O nama > Podrška korisnicima   01 5999 918
Traži po     > Po zbirkama  Pomoć prilikom traženja  
IUS-INFO > Dnevni IUS-INFO > U središtu > Članak
 

        - +   *  

U središtu

13.10.2011

Zaštita od svjetlosnog onečišćenja

Novim Zakonom o zaštiti od svjetlosnog onečišćenja operaterima rasvjete i jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave te Gradu Zagrebu nastaje obveza da javnu rasvjetu i rasvjetu javnih površina prilagode propisanim standardima, čime bi se trebala poboljšati ušteda na potrošnji električne energije.

Svjetlosno onečišćenje problem je globalnih razmjera. Najčešće ga uzrokuje neadekvatna odnosno nepravilno postavljena rasvjeta javnih površina koja najvećim dijelom svijetli prema nebu. Pravno uređenje ovog problema u našem okruženju riješeno je u pojedinim pokrajinama Italije i Slovenije dok se u ostatku Europe uglavnom primjenjuju usuglašene norme, standardi i preporuke o izvedbi vanjske i javne rasvjete.

Pravni okvir za donošenje propisa o zaštiti od svjetlosnog onečišćenja kod nas je Zakon o zaštiti okoliša čije se odredbe koje se odnose na štete u okolišu i prijeteće opasnosti od šteta primjenjuju i na pitanja utvrđivanja odgovornosti za štetu i uzrokovanu opasnost od šteta u okolišu koje su posljedica svjetlosnog onečišćenja.

Dok svjetlosno onečišćenje predstavlja promjenu razine prirodne svjetlosti u noćnim uvjetima uzrokovanu unošenjem svjetlosti proizvedene ljudskim djelovanjem, zaštita od svjetlosnog onečišćenja obuhvaća mjere zaštite od nepotrebnih, nekorisnih ili štetnih emisija svjetlosti u prostor u zoni i izvan zone koju je potrebno osvijetliti te mjere zaštite noćnog neba od prekomjernog osvjetljenja.

Zakon o zaštiti od svjetlosnog onečišćenja primjenjuje se na ocjenu i upravljanje rasvijetljenošću okoliša iz umjetnih izvora svjetlosti kojoj su izloženi ljudi u prirodi, u naseljenim područjima i na prometnicama te u pripadnom prostoru prometnica, kojoj je izložen biljni i životinjski svijet u prirodi, u okolini prometnica i drugim područjima osjetljivima na rasvijetljenost, kojoj su izloženi speleološki objekti i druge zaštićene prirodne vrijednosti, noćno nebo i zvjezdarnice (članak 3.).

Zaštita od ove vrste onečišćenja provodi se tijekom noći te danonoćno u prirodnim podzemnim objektima, a njome se osigurava cjelovito očuvanje kakvoće okoliša, očuvanje biološke i krajobrazne raznolikosti, racionalno korištenje prirodnih dobara i energije na najpovoljniji način za okoliš. Zaštita se temelji se na sljedećim načelima:

Onečišćivač plaća – vlasnik, odnosno operater rasvjete snosi sve troškove preventivnih mjera i mjera otklanjanja štetnih utjecaja, odnosno onečišćenja, financijski je odgovoran za provedbu preventivnih i sanacijskih mjera zbog štete za okoliš koju prouzroči ili bi moglo prouzročiti svjetlosno onečišćenje uzrokovano rasvjetom kojom on upravlja.

Odgovornost proizvođača – proizvođač proizvoda namijenjenih rasvjeti pri proizvodnji proizvoda odgovoran je za odabir rješenja najprihvatljivijeg za ljudsko zdravlje i okoliš, prema svojstvima proizvoda i tehnologiji proizvodnje, uključujući vijek trajanja proizvoda i uporabu najbolje dostupne tehnologije. Osim proizvođača, za odabir rješenja odgovorni su i investitor, odnosno operater i projektant projekta rasvjete.

Standarde, uvjete i mjere zaštite od svjetlosnog onečišćenja za područje javne rasvjete i zaštite noćnog neba te druge standarde u skladu s odredbama ovoga Zakona uređuje Vlada RH, a županije, Grad Zagreb, gradovi i općine, dužni su svaki u okviru svojeg djelokruga, na svojem području osigurati uvjete i provedbu propisanih standarda i mjera. U svrhu izvršenja svojih obveza županije su dužne surađivati s jedinicama lokalne samouprave. Više županija i/ili županija i Grad Zagreb mogu sporazumno osigurati zajedničku provedbu propisanih standarda i mjera (članak 13.).

Obvezni načini rasvjetljavanja propisani su za rasvjetu koja može uzrokovati svjetlosno onečišćenje kao što su javne površine i prometnice, željezničke postaje, zračne luke i luke, proizvodna postrojenja, poslovne građevine i ustanove, spomenici kulture, vjerske i športske građevine, površine za oglašavanje itd.

Načine rasvjetljavanja pravilnikom pobliže propisuje ministar, a iznimke u vezi osvjetljavanja u prigodnim prilikama i u svrhu učinkovitosti uslužnih djelatnosti u turizmu, ugostiteljstvu i trgovini, kao i pojedinih objekata i uređaja koji se smatraju bitnima za njihov kulturni i vizualni identitet, Terminskim planom rasvjete mogu odrediti jedinice lokalne samouprave za svoje područje.

Za rad izvora svjetlosti nije potrebna dozvola tijela nadležnog za zaštitu okoliša, ali iznimno, kada je izvor svjetlosti na području postrojenja odnosno uređaja koji uzrokuju značajnije onečišćenje okoliša, uvjeti za takav izvor svjetlosti određuju se u okviru propisanih postupaka procjene utjecaja zahvata na okoliš ili davanja suglasnosti na elaborat o svjetlosnom onečišćenju na zahtjev operatera, sve u skladu sa zakonom kojim se uređuje zaštita okoliša.

Upravni nadzor nad primjenom Zakona i njegovih provedbenih propisa, zakonitost rada i postupanja nadležnih tijela, jedinica lokalne samouprave i osoba koje imaju javne ovlasti nad povjerenim im poslovima te nad radom drugih osoba koje su dužne postupati sukladno odredbama ovoga Zakona obavlja ministarstvo, dok inspekcijski nadzor provode inspekcija zaštite okoliša i gospodarska inspekcija.

Svako neispunjenje obveza određenih provedbenim propisima ovoga Zakona u utvrđenom roku i na propisani način smatrat će se prekršajem za koji će se operater rasvjete i onečišćivač kazniti novčanom kaznom u iznosu od 50.000,00 do 100.000,00 kuna.

U članku 38. i 39. Zakona pobliže se određuje što s postojećom javnom rasvjetom koja je prema tehničkim karakteristikama i tehnologiji u uporabi suprotna njegovim odredbama te koje su osobe i u kojem roku dužne uskladiti te održavati javnu i druge vrste rasvjete.

Od svih onečišćenja s kojima se susrećemo, svjetlosno onečišćenje najlakše je spriječiti. Jednostavne promjene u dizajnu i ugradnji rasvjete unose trenutne promjene u količinu svjetlosti koja odlazi u atmosferu i, najčešće, trenutačnu i značajnu uštedu energije. No, osim uštede na potrošnji električne energije, ovaj bi Zakon, koji stupa na snagu 1. siječnja 2012., značajno trebao doprinijeti i zaštiti ljudskog zdravlja od štetnog utjecaja svjetlosnog onečišćenja, učinkovitijoj sigurnosti u cestovnom prometu te utjecati na zaštitu okoliša u cjelini.

Ljiljana Drakulić, dipl. iur.


Ocijeni ovaj tekst

Arhiv

Zadnji članci

2018

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2017

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2016

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2015

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2014

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2013

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2012

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2011

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2010

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2009

Prosinac

Studeni

Listopad

 
Postavi za početnu stranicu Spremi stranicu u favorite