Mapa portala English O nama > Podrška korisnicima   01 5999 918
Traži po     > Po zbirkama  Pomoć prilikom traženja  
IUS-INFO > Dnevni IUS-INFO > U središtu > Članak
 

        - +   *  

U središtu

15.11.2011

Postupak pred Europskim sudom za ljudska prava – pravo na slobodu izražavanja

Iako stranke imaju pravo davati primjedbe na pravosuđe kako bi zaštitile svoja prava, njihova kritika nikada ne smije prijeći određene granice, a osobito treba jasno razlikovati kritiku i uvredu. Ako je jedina namjera bilo kojeg oblika izražavanja uvrijediti sud ili članove suda, odgovarajuća sankcija neće, u načelu, predstavljati povredu članka 10. Konvencije.

Podnositelj zahtjeva podnio je zahtjev Europskom sudu za ljudska prava (u nastavku: Europski sud) u kojem prigovara da je izricanje novčane kazne zbog uvrede suda, koju on smatra nepravednom, povrijedilo njegovu slobodu izražavanja iz članka 10. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u nastavku: Konvencija).

Naime, podnositelj zahtjeva, po struci pravnik, sudjelovao je u parničnom postupku kao stranka te se sam zastupao. U žalbi protiv presude koja nije išla njemu u prilog uvrijedio je sud i sutkinju koja je donijela presudu, dovodeći u pitanje njezinu profesionalnost. Zbog takvog postupka uredujuća sutkinja kaznila ga je novčanom kaznom u iznosu od 500,00 kuna zbog vrijeđanja suda. Žalbeni sud potvrdio je odluku o izricanju novčane kazne navodeći da je navodima iznesenima u žalbi podnositelj zahtjeva iskazao nepoštivanje suda, što nedvojbeno predstavlja neprimjeren način komuniciranja stranaka sa sudom, te prelazi granicu zahtjeva civiliziranog i korektnog odnosa prema sudu kao instituciji društva.

Europski sud ocijenio je da izricanje novčane kazne podnositelju zahtjeva za vrijeđanje suda u ovome predmetu predstavlja miješanje u njegovu slobodu izražavanja, zajamčenu člankom 10. stavkom 1. Konvencije. Međutim, istaknuo je da ovaj članak ne jamči potpuno neograničenu slobodu izražavanja, te da izvršavanje te slobode nosi sa sobom "dužnosti i odgovornosti". Osobito, sloboda izražavanja stranaka u sudnici nije neograničena, i određeni interesi, kao što je autoritet sudbene vlasti, dovoljno su važni da opravdavaju ograničenja ove slobode.

Europski sud u tom pogledu nalazi da je u ovome predmetu miješanje u slobodu izražavanja podnositelja zahtjeva bilo propisano zakonom, i to člankom 110. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku te da se njime težilo ostvariti legitiman cilj održavanja autoriteta sudbene vlasti u smislu članka 10. stavka 2. Konvencije.

Stoga je Europski sud razmatrao je li to miješanje bilo "nužno u demokratskom društvu", to jest, je li postignuta pravedna ravnoteža između, s jedne strane, potrebe da se zaštiti autoritet sudbene vlasti i, s druge strane, zaštite slobode izražavanja podnositelja zahtjeva.

Europski sud podsjeća da rad sudova, koji su jamci pravde i koji imaju temeljnu ulogu u državi vladavine prava, treba uživati povjerenje javnosti zbog čega ga treba štititi od neutemeljenih napada. Međutim, sudovi, kao i sve ostale javne institucije, nisu imuni na kritiku i kontrolu, no ta kritika nikada ne smije prijeći određene granice, a osobito treba jasno razlikovati kritiku i uvredu. Ako je jedina namjera bilo kojeg oblika izražavanja uvrijediti sud ili članove suda, odgovarajuća sankcija neće, u načelu, predstavljati povredu članka 10. Konvencije.

U ovom predmetu Europski sud složio se s ocjenom domaćih sudova da su sporne izjave izrečene na omalovažavajući i drzak način, te da nisu bile samo kritika prvostupanjske presude i načina na koji je uredujuća sutkinja vodila postupak, nego su podrazumijevale i da je ona neznalica i nesposobna, a da je pritom podnositelj zahtjeva mogao uložiti prigovor koji sadrži bit njegove kritike bez upotrebe spornog izričaja.

U svjetlu naprijed navedenog, Europski sud smatra da su razlozi koje su dali domaći sudovi u potporu svojih oduka "mjerodavni i dostatni" i da novčana kazna izrečena podnositelju zahtjeva nije nerazmjerna legitimnom cilju koji se teži ostvariti, a to je održavanje autoriteta sudbene vlasti. Stoga je miješanje u slobodu izražavanja podnositelja zahtjeva bilo nužno u demokratskom društvu te nije došlo do povrede članka 10. Konvencije.

Presuda Europskog suda za ljudska prava od 31. svibnja 2011. br. 3699/08 u predmetu Ž. protiv Hrvatske

Morana Briški, dipl. iur.


Ocijeni ovaj tekst

Arhiv

Zadnji članci

2018

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2017

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2016

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2015

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2014

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2013

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2012

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2011

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2010

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2009

Prosinac

Studeni

Listopad

 
Postavi za početnu stranicu Spremi stranicu u favorite