Mapa portala English O nama > Podrška korisnicima   01 5999 918
Traži po     > Po zbirkama  Pomoć prilikom traženja  
IUS-INFO > Dnevni IUS-INFO > U središtu > Članak
 

        - +   *  

U središtu

18.5.2012

Novi pravni poredak

Tri slučaja pred Europskim sudom pravde smatraju se ključnim za razvoj prava tadašnje Europske zajednice kao novog pravnog poretka. Koncept europskog prava kao novog pravnog poretka očituje se u tome da od tada ovaj Sud, po prvi puta, počinje razlikovati pravni poredak Europske zajednice od međunarodnog prava i od nacionalnog pravnog sustava pojedinih država.

Prvi i najvažniji slučaj svakako je Van Gend en Loos iz 1963., nakon kojeg slijede Costa v E.N.E.L. i Simmenthal II.

Slučaj Van Gend en Loos (26/62) najznačajnija je prekretnica u praksi Europskog suda pravde (Sud), u kojem je Sud pravu Europske unije dodijelio izravan učinak, a Osnivačkim ugovorima ulogu zaštitnika subjektivnih prava pojedinaca. Dakle, i pojedincima su dodijeljena prava koja izravno proizlaze iz prava Zajednice, unatoč pravnim sustavima njihovih država članica. Pravni subjektivitet pojedinaca, koji im je dodijelio Sud u ovoj presudi, proizlazi iz Osnivačkih ugovora, čime se osigurava njihova izravna zaštita. Sud je time omogućio veliki iskorak pravnog sustava Zajednice u odnosu na međunarodno pravo, koje ne priznaje pravni subjektivitet pojedinaca.

U navedenom slučaju Sud je odredio kriterije za izravni učinak prava Europske zajednice u nacionalnom pravnom poretku, odredivši da odredbe prava Zajednice moraju biti jasne, bezuvjetne i neovisne. Pod neovisnošću norme podrazumijeva se da norma mora biti neovisna od donošenja bilo kakvih dodatnih i naknadnih mjera od strane država članica, kako bi proizvodila izravni učinak. U svojoj odluci Sud je definirao izravni učinak prava Zajednice kao kreatora subjektivnih prava pojedinaca, koje nacionalni sudovi moraju štititi.

Međutim, Sud time nije odredio u kojem su odnosu nacionalno pravo i pravo Zajednice u smislu ima li i koje od navedenih prava nadređenost nad drugim. To pitanje riješeno je u odluci Costa v E.N.E.L. (6/64). U tom slučaju Sud je definirao načelo nadređenosti prava Zajednice u odnosu na nacionalno pravo, iz čega proizlazi da pojedincima njihova subjektivna prava zapravo omogućava nadređenost prava EU nad nacionalnim pravom, čime se ograničava suverenost prava država članica, ali ujedno i povećavaju subjektivna prava njihovih državljana. Sud je tako dao prednost pravu Zajednice, presudivši da pravo Zajednice ima prednost pred nacionalnim pravom, samim time što proizlazi iz Osnivačkih ugovora, bez obzira kako to nacionalno pravo bilo formulirano. Navedena prednost očituje se u slučajevima kolizije normi nacionalnog prava i prava EU, u kojima je prevaga na strani prava Zajednice bez obzira na to je li norma donesena prije ili poslije norme nacionalnog prava. Takva odluka Suda također rezultira i ujednačenom primjenom europskog prava.

Kako bi zaokružio i objedinio dotadašnju problematiku, Sud je u slučaju Simmenthal II (106/77) naveo posljedice kako izravnog učinka, tako i načela nadređenosti prava Zajednice u odnosu na nacionalno pravo. Sud je time ponudio rješenje u slučaju kada pred nacionalni sud bude postavljena nacionalna norma koja je u suprotnosti s pravom Zajednice te je odredio da je u takvom slučaju nacionalni sud dužan izuzeti iz primjene kolidirajuću pravnu normu i neposredno primijeniti pravo Zajednice ili neku drugu normu nacionalnog prava koja nije u suprotnosti s pravom EU.

Posljedica primjene načela nadređenosti nije dakle automatsko nevaženje normi nacionalnog prava, već se njime nameće obveza nacionalnim sudovima da u spornom slučaju primijene pravo EU, a ne nacionalno. U takvom slučaju nacionalni sud nije dužan čekati stavljanje izvan snage sporne norme, već neposredno primijeniti pravo EU. Upravo se na taj način jača zaštita subjektivnih prava pojedinaca, koja su mu dodijeljena Osnivačkim ugovorima.

S obzirom na činjenicu da je Hrvatska potpisivanjem Sporazuma o pristupanju sve bliže članstvu u EU, važno je napomenuti da pravo EU postaje dijelom nacionalnog pravnog poretka te će se izravno primjenjivati bez obzira i unatoč tome što je propisano u Ustavu Republike Hrvatske. Treba naglasiti da će tada, u slučaju da hrvatska norma bude u suprotnosti s pravom EU, nacionalni sudovi biti dužni primijeniti pravo EU.

Karla Štingl, dipl. iur.



Ocijeni ovaj tekst

Arhiv

Zadnji članci

2018

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2017

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2016

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2015

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2014

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2013

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2012

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2011

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2010

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2009

Prosinac

Studeni

Listopad

 
Postavi za početnu stranicu Spremi stranicu u favorite