Mapa portala English O nama > Podrška korisnicima   01 5999 918
Traži po     > Po zbirkama  Pomoć prilikom traženja  
IUS-INFO > Dnevni IUS-INFO > U središtu > Članak
 

        - +   *  

U središtu

6.7.2012

Nesavjesno liječenje

Liječnici i ostali zdravstveni radnici svoju djelatnost moraju obavljati krajnje savjesno, uz poštovanje pravila medicinske struke. Međutim, zbog određenih okolnosti koje su često vezane uz manjak zdravstvenih djelatnika i poveću količinu pacijenata, ponekad dolazi do neprimjenjivanja svih mjera za zaštitu pacijenata što dovodi do nesavjesnog liječenja.

Cilj medicinske struke je ublažiti bol i patnje, poboljšati i održavati zdravlje, te spasiti i produljiti život. No, prilikom obavljanja svake djelatnosti, tako i zdravstvene, može doći do ljudske pogreške koja povlači za sobom određenu odgovornost.

Vezano uz liječničku pogrešku, imamo četiri vrste odgovornosti:

1. disciplinska odgovornost - o njoj odlučuju stručne udruge, a disciplinske mjere kreću se od ukora, novčanih kazni do trajnog oduzimanja odobrenja za samostalan rad (Zakon o liječništvu u glavi IX. propisuje disciplinsku odgovornost liječnika)

2. građanska odgovornost - odnosi se na oblik naknade štete za individualne pogreške zdravstvenih djelatnika koje su dovele do povrede pacijenta (naknada štete prosuđuje se po pravilima građanskog prava propisanima u Zakonu o obveznim odnosima)

3. prekršajna odgovornost - za prekršaje su obično propisane novčane kazne koje se odnose na propuste poput nevođenja medicinske dokumentacije, nepoštivanje obveze čuvanja liječničke tajne i sl. (članak 58. Zakona o liječništvu)

4. kaznena odgovornost – propisana je u glavi XVIII. Kaznenog zakona, a odnosi se na nesavjesno liječenje, samovoljno liječenje, nedozvoljeno presađivanje dijelova ljudskog tijela, nepružanje medicinske pomoći, nadriliječništvo, pripravljanje i proizvodnju štetnih sredstava za liječenje, nesavjesno postupanje pri pripravljanju i izdavanju lijekova te prouzročenje težih kaznenih djela protiv zdravlja ljudi kojima se prouzroči teška tjelesna ozljeda, teško naruši zdravlje, znatno se pogorša postojeća bolest ili prouzroči smrt jedne ili više osoba.

U nastavku ćemo reći više o odredbi Kaznenog zakona koja se odnosi na kazneno djelo nesavjesnog liječenja. Naime, prema članku 240. Kaznenog zakona doktor medicine, doktor stomatologije ili zdravstveni djelatnik (medicinska sestra, medicinski tehničar) nesavjesno liječi pacijenta ako prilikom obavljanja svoje djelatnosti ne primijeni mjere za zaštitu bolesnika prema pravilima medicinske struke ili primijeni očito nepodobno sredstvo ili način liječenja, ili obavlja zdravstvenu djelatnost u prostoru za koji nema propisano odobrenje za rad, ili uopće nesavjesno postupa, pa zbog toga prouzroči pogoršanje bolesti ili narušenje zdravlja neke osobe.

S medicinskog stajališta, očito nepodobno sredstvo (primjerice, propisivanje i uporaba neprovjerenih lijekova) ili očito nepodoban način liječenja (primjerice, transfuzija neodgovarajuće krvne grupe, propuštanje dezinfekcije ruku i odjeće medicinskog osoblja, previjanje otvorenih fraktura bez imobilizacije), bilo bi svako ono sredstvo ili način liječenja koji je u suprotnosti s dostignućima i pravilima medicinske znanosti.

Mjere zaštite bolesnika obuhvaćaju svaku brigu za pacijenta (bilo tijekom liječenja, bilo da su preventivne naravi), a isto tako obuhvaćaju i liječnički nadzor nad drugim zdravstvenim djelatnicima. Propusti koji se ovdje mogu javiti odnose se na zanemarivanje sterilizacije instrumenata, stomatološke opreme i slično.

Nesavjesno postupanje tijekom liječničkih postupaka odnosi se na površnost, nemar, brzopletost te svaki nesavjesni postupak pri obavljanju zdravstvene djelatnosti (primjerice, invazivni načini pretrage, pretrage s visokom dozom opasnosti i sl.). Liječnik ili zdravstveni djelatnik nesavjesno postupa (činjenjem ili nečinjenjem), ako u obavljanju svoje djelatnosti ne poštuje pravila medicinske struke, nema odgovarajuću opremu ili instrumente kako bi se poduzete radnje uspješno obavile, svjesno zanemaruje, ne poštuje ili se upušta u poduzimanje određenih radnji iako zna da za njihovo provođenje nije dovoljno stručan.

Nesavjesno liječenje može se sastojati i u pogrešnoj dijagnozi bolesti (primjerice, zbog površnog pregleda pacijenta nije utvrđena bolest ili se propustio napraviti potreban klinički pregled pa se zbog pogrešne dijagnoze primjenjuje i pogrešna terapija), propuštanju primjene preventivnih mjera (primjerice, davanje seruma protiv tetanusa), propuštanje određenih mjera kontrole, zanemarivanju potrebnih higijenskih mjera, nepoduzimanju provjere mogućnosti određenih kontraindikacija (primjerice, ispitivanje alergijske osjetljivosti pacijenta), propuštanje davanja određenog lijeka, kao i drugim postupcima koji su suprotni pravilima medicinske struke.

Kako bi se utvrdilo je li liječnik ili zdravstveni djelatnik nesavjesno postupao treba posebno sagledati svaki slučaj te voditi računa o medicinskoj izobrazbi liječnika ili zdravstvenog djelatnika, o njegovom iskustvu, sredstvima, organizaciji rada, psihofizičkom stanju (umor i sl.), osposobljenosti ostalog medicinskog osoblja itd.

Dakle, da bi se radilo o kaznenom djelu nesavjesnog liječenja, potrebno je da se primjena određenog načina liječenja ili primjena određenog sredstva u konkretnom slučaju može označiti kao očito nepodobna, odnosno potrebno je utvrditi najgrublju povredu profesionalne dužnosti koja predstavlja znatno odstupanje od općeprihvaćenih pravila svoje profesije te je, naravno, potrebna i negativna posljedica takvog postupanja, koja se ogleda u narušenju nečijeg zdravlja, pogoršanju bolesti ili nastupanju smrti pacijenta.

Primjer iz sudske prakse u kojemu je zbog nesavjesnog liječenja došlo do smrti pacijenta:

Po ocjeni ovoga suda, pravilno su nižestupanjski sudovi zaključili da je liječnica tuženika dana 30. listopada 2005. obavila površan pregled oštećenika, propustila utvrditi opće stanje oštećenika, što je imalo za posljedicu da je oštećenika poslala kući s pogrešnom dijagnozom upale grla i preporukom uzimanja antipiretika, iako bi pravilnim pristupom već tada morala uočiti simptome sepse, čime je postupila protivno pravilima struke, što je imalo za rezultat nepravovremeni početak liječenja antibioticima, odnosno da nije postupila kako je trebalo, a u konačnici je takvo postupanje imalo za posljedicu smrt oštećenika uzrokovanu meningokoknom sepsom.

U odnosu na prigovor tuženika da je i sam oštećenik pridonio letalnom ishodu bolesti, sudovi su pravilno na temelju mišljenja vještaka otklonili bilo kakav doprinos oštećenika. Naime, pokojni D. P. se javio liječnici, dobio je dijagnozu koja kod njega kao medicinskog laika nije mogla izazvati sumnju u tijek bolesti, bio je uljuljan u lažnu sigurnost težine bolesti, pa time što se na ponovni pregled javio ponovno liječniku ujutro nakon pogoršanja simptoma, nije ničim pridonio štetnom događaju.“ – Odluka Vrhovnog suda RH, broj Rev 1180/08-2, od 26. listopada 2011.

Također, mora se uzeti u obzir da se ne radi o nesavjesnom liječenju, ako je liječenje obavljeno radi zaštite pacijenta (uklanjanja opasnosti po život i zdravlje pacijenta), ako je liječenje obavljeno pod pristankom pacijenta ili ovlaštene osobe (bračni drug, roditelj) za poduzimanje određenog načina liječenja, ako je liječenje obavljeno od strane stručne osobe i slično.

Primjer sudske prakse u kojem je procijenjeno da postupanje liječnika ginekologa prilikom poroda ne spada u nesavjesno liječenje:

Mišljenje Stručnog povjerenstva da je opstetrički postupak kod ispale pupkovine bio neprimjeren, samo po sebi, ne ukazuje da bi se radilo o primjeni očito nepodobnog načina liječenja, jer pravilno prvostupanjski sud zaključuje da se u konkretnom slučaju radilo o stručnoj procjeni liječnika da li u kritičnom trenutku najprije treba rukom reponirati pupkovinu (što se u početku pokazalo kao uspješna metoda) ili odmah vršiti porod carskim rezom (što je kasnije i učinjeno), a koja ocjena prvostupanjskog suda je i po ovom Vrhovnom sudu prihvaćena kao vjerodostojno tumačenje svih poduzetih radnji dr. S. R.-R., budući se radilo o stručnoj procjeni nastale komplikacije poroda, a ne o primjeni očito nepodobnog načina liječenja.“ – Odluka Vrhovnog suda RH, broj IV Kž 58/2009-4 od 24. ožujka 2011.

Možemo zaključiti da ocjena postojanja obilježja kaznenog djela nesavjesnog liječenja ovisi o više elemenata (zdravstvenom stanju pacijenta, vrsti bolesti, okolnostima pod kojima je neka medicinska radnja poduzeta i slično). S razvojem znanosti, nesavjesno postupanje utvrđuje se primjenom objektivnih  kriterija koji se odnose na određena pravila medicinske struke ovisno o određenoj etapi razvoja medicinske znanosti.

Marina Turković


Ocijeni ovaj tekst

Arhiv

Zadnji članci

2018

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2017

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2016

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2015

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2014

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2013

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2012

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2011

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2010

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2009

Prosinac

Studeni

Listopad

 
Postavi za početnu stranicu Spremi stranicu u favorite