Mapa portala English O nama > Podrška korisnicima   01 5999 918
Traži po     > Po zbirkama  Pomoć prilikom traženja  
IUS-INFO > Dnevni IUS-INFO > U središtu > Članak
 

        - +   *  

U središtu

17.8.2012

Jesu li bankari doista zakonito doskočili zabrani naplaćivanja opomena?

Nedavno je na internetu objavljeno kako su bankari doskočili vladinoj zabrani te umjesto opomena sada naplaćuju 'obavijesti', a što se referira na izmjene i dopune Zakona o zaštiti potrošača iz srpnja, kojima je propisana izričita zabrana naplaćivanja opomene radi naplate dospjelih novčanih potraživanja.

Donošenje spomenute izmjene Zakona o zaštiti potrošača bilo je motivirano činjenicom da neujednačeni i ponekad vrlo visoki iznosi opomena od strane trgovaca prilikom naplate potraživanja sličnih iznosa proizvoda i usluga dovode do situacije da su potrošači, osim postojećeg dugovanja i zateznih kamata, opterećeni i iznosima opomena, što dodatno povećava njihovu zaduženost.

No, prema novinskim napisima, tom zakonodavnom rješenju, naravno, prve su se usprotivile banke argumentacijom kako će to povećati broj ovrha. Kako se čini, bankari su uspjeli naći zaobilazni put u vezi slanja opomene za nedospjeli nepodmireni dug. Naime, jedna je banka svojoj klijentici poslala obavijest o dospjelom dugu u kojoj stoji trošak 20 kuna na ime troška 'obavijesti'. Banka očito smatra da ako „ukazivanje na postojeći dug i poziv da se on čim prije podmiri“ ne nazove opomena (termin koji rabi novelirani Zakon o zaštiti potrošača), već obavijest, da je u redu da se ta obavijest i naplati i da se time ne krši navedeni Zakon.

Je li to doista tako?

Ovdje se očito radi o problemu tumačenja propisa. Postoje mnoge metode tumačenja propisa. Pravila ili metode tumačenja pravnih odredaba prema Nikoli Viskoviću (Teorija države i prava, 2. izd., Zagreb, Birotehnika, 2006) je sljedeća: jezično tumačenje, logičko tumačenje, sistematsko tumačenje, ciljno (teleološko) tumačenje, subjektivno i objektivno tumačenje, historijsko tumačenje, doslovno suženo i prošireno tumačenje.

Gramatička metoda je prva kod svakog tumačenja jer pravno pravilo treba pročitati te jezično i pojmovno shvatiti. Međutim, gramatička metoda tumačenja propisa u praksi se puno puta pokazala neispravnom, pogotovo ako se ima tumačiti neki noviji propis Republike Hrvatske, donesen u sklopu procesa prilagodbe hrvatskog zakonodavstva pravnoj stečevini Europske unije (acquis communautaire), koji je u biti jezično prilagođen, odnosno preveden s nekog stranog jezika, no na kraju tekst hrvatskog propisa često bude neživotan i ne baš u duhu hrvatskog jezika. U takvim slučajevima tumačiti propis primjenom gramatičke metode predstavlja stranputicu.

Mnogi ugledni pravni teoretičari (F. Bačić, V. Miličić, N. Gavella), čemu se i mi priklanjamo, prvenstvo daju teleološkoj ili ciljnoj metodi tumačenja kojom se traži smisao zakona ili pravnih pravila.

U vezi s tim, ako se pogleda Konačni prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača (www.sabor.hr) u pogledu svrhe uvođenja zabrane naplate opomene, u obrazloženju je navedeno sljedeće:

„Ekonomska kriza, recesija, visoka stopa nezaposlenosti i prezaduženosti imali su značajnog utjecaja na pravovremeno izvršavanje novčanih obveza potrošača. Veliki broj potrošača, ne svojom voljom, doveden je u situaciju da nije u mogućnosti na vrijeme ispoštovati sve svoje obveze. S druge strane, u nastojanju da naplate svoja potraživanja, kako bi osigurali neometano daljnje poslovanje, trgovci poduzimaju određene aktivnosti, dostavljajući opomene potrošačima u kojima ih podsjećaju o potrebi podmirivanja dospjelih potraživanja. U tom smislu, a uzimajući u obzir tešku ekonomsku situaciju, te sagledavajući činjenicu da se dospjela potraživanja moraju naplatiti, predlaže se ovim izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača da trgovci, bez naknade, dostavljaju potrošačima opomene radi naplate dospjelih novčanih potraživanja. Ovakvim rješenjem nastojala bi se postići potrebna ravnoteža u smislu da trgovac ostvari naplatu svojih potraživanja, što je preduvjet za njegovo daljnje neometano poslovanje, ali bez dodatnog opterećivanja potrošača.

Iz navedenog je razvidno da je svrha uvođenja zabrane naplate opomene na dužnost podmirenja dospjelih potraživanja ta da se ubuduće spriječi bilo kakvo naplaćivanje „pisanog ukazivanja na postojeći dug s pozivom da se on čim prije podmiri“, bilo da se to pismeno zove opomena, obavijest i slično. Stoga se čini, ako se uvaži primjena teleološke ili ciljne metode tumačenja propisa, da banka iz ovog primjera postupa protuzakonito, no, bit će zanimljivo vidjeti reakciju Vlade, odnosno zakonodavca. Čini se da bi, ako se takva poslovna praksa naplaćivanja „obavijesti“ nastavi, mogla uskoro uslijediti nova novela Zakona o zaštiti potrošača.


Ocijeni ovaj tekst

Arhiv

Zadnji članci

2018

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2017

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2016

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2015

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2014

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2013

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2012

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2011

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2010

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2009

Prosinac

Studeni

Listopad

 
Postavi za početnu stranicu Spremi stranicu u favorite