Mapa portala English O nama > Podrška korisnicima   01 5999 918
Traži po     > Po zbirkama  Pomoć prilikom traženja  
IUS-INFO > Dnevni IUS-INFO > U središtu > Članak
 

        - +   *  

U središtu

17.5.2013

Ograničenje slobode kretanja robe radi zaštite zdravlja građana

Uklanjanje nacionalnih prepreka slobodnom kretanju robe unutar EU jedno je od njezinih osnovnih načela djelovanja. Međutim, Ugovor o Europskoj uniji daje za pravo državama članicama da ograniče slobodu kretanja robe kada postoji specifičan zajednički interes kao što je npr. zaštita okoliša, zdravlja građana ili neko javno dobro.

Nadalje, iako općenito gledajući ne postoje ograničenja u kupovini proizvoda u drugoj državi članici sve dok se radi o količinama primjerenim za osobnu uporabu, niz je europskih ograničenja za specifične kategorije proizvoda kao što su cigarete i alkohol.

Dva su dopuštena ograničenja slobodnog prometa robe. Članak 36. UFEU predviđa mogućnost opravdanja mjere ograničenja neekonomskim razlogom kao što je npr. zaštita zdravlja i života ljudi. Također, praksa Europskog suda pravde (ESP) utvrdila je da država članica može zadržati mjere ograničenja slobodnom kretanju robe, ako ih može opravdati kao nužne kako bi zadovoljile zahtjeve javnog interesa, a osobito radi zaštite zdravlja (Cassis de Dijon, 120/78). Dakle, kao što vidimo, zdravlje i zaštita života ljudi opetovano se spominju kao vrijednost zbog koje je moguće ograničiti slobodu kretanja robe.

Uvođenje reda u prodaju i oglašavanje duhanskih proizvoda u planu je Europske unije već desetljećima, međutim, sve do 1998. nije postojala potrebna politička podrška za donošenje zakonodavnog akta kojim bi se reguliralo ovo područje.

U daljnjem tekstu dajemo pregled zakonodavstva kojim je Unija svjesno uvela ograničenja na slobodu kretanja robe, a osobito vezano uz Direktive o reklamiranju i prodaji duhanskih proizvoda.

Njemačka protiv Europskog Parlamenta i Vijeća (The Tobacco Advertising case, C-376/98)

Parlament i Vijeće donijeli su Direktivu 98/43/EC kojom je zabranjeno oglašavanje i reklamiranje duhanskih proizvoda u državama članicama. Direktiva je donesena na temelju članka 114. UFEU koji daje ovlasti Vijeću da donosi mjere za harmonizaciju. Takve mjere zaista moraju imati za svoj cilj poboljšanje uvjeta za uspostavu i funkcioniranje zajedničkog unutarnjeg tržišta. Međutim, u ovom predmetu Republika Njemačka traži poništenje Direktive tvrdeći da krši temeljna ljudska prava te načelo supsidijarnosti i proporcionalnosti. Također smatra da pravni temelj (čl. 114. UFEU) nije prikladan.

Europski sud pravde u ovom je slučaju anulirao Direktivu presudivši kako mjere koje predviđa nemaju za cilj efikasno poboljšanje uvjeta za uspostavu i funkcioniranje unutarnjeg tržišta, već je njezin stvarni cilj prikriven, a to je zaštita zdravlja građana i smanjenje korištenja duhanskih proizvoda. Glavni problem koji je potrebno objasniti vezano uz ovu presudu je načelo supsidijarnosti koje predviđa da EU može donositi odluke samo u područjima u kojima su države takvu ovlast na nju prenijele (prenijele su dio svog suvereniteta). Načelo proporcionalnosti nadalje ograničava institucije EU tako da čak i kad imaju ovlasti donositi sekundarno pravo, moraju svoje ovlasti provoditi na način da mjere koje uvode budu prikladne za ostvarenje željenog cilja i ne smiju prelaziti ono što je nužno kako bi se taj cilj ostvario.

U konkretnom slučaju, EU je imala ovlasti regulirati određeno područje u svrhu harmonizacije i ostvarivanja slobode kretanja robe unutar jedinstvenog tržišta, međutim, iskoristila je te ovlasti kako bi ograničila oglašavanje duhanskih proizvoda s ciljem zaštite zdravlja građana.

Njemačka protiv Europskog parlamenta i Vijeća (The Tobacco Advertising case II, C-380/03)

Ukidanje Direktive 98/43/EC nije spriječilo EU da ipak uvede stroža pravila u područje oglašavanja duhanskih proizvoda. Donošenjem Direktive 2001/37 i Direktive 2003/33 (koje su prošle preispitivanje valjanosti od strane Europskog suda pravde) EU je uvela ozbiljne restrikcije kod oglašavanja i prodaje duhanskih proizvoda. Iako je očita namjera ovih direktiva zabrana oglašavanja duhanskih proizvoda kao i odvraćanje građana od kupnje cigareta, ESP je u presudi C-380/03 promijenio svoje mišljenje iz prethodne presude, te dao EU vrlo široke ovlasti da regulira područja koja i nisu u izravnoj vezi s funkcioniranjem unutarnjeg tržišta.

Republika Hrvatska uskladila je svoje zakonodavstvo sa spominjanim direktivama EU, donošenjem Zakona o ograničavanju uporabe duhanskih proizvoda (NN 125/08). Zabrane je zakonodavac donio na temelju ovlaštenja iz Ustava RH  prema kojem se slobode i kretanja mogu ograničiti samo zakonom da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje.

Danijela Damjanović, dipl. iur.


Ocijeni ovaj tekst

Arhiv

Zadnji članci

2018

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2017

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2016

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2015

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2014

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2013

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2012

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2011

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2010

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2009

Prosinac

Studeni

Listopad

 
Postavi za početnu stranicu Spremi stranicu u favorite