Mapa portala English O nama > Podrška korisnicima   01 5999 918
Traži po     > Po zbirkama  Pomoć prilikom traženja  
IUS-INFO > Dnevni IUS-INFO > U središtu > Članak
 

        - +   *  

U središtu

3.7.2014

Stvarna nadležnost u sporu radi utvrđenja poslovnog udjela bračnom stečevinom

Prema članku 248. Obiteljskog zakona, bračna stečevina je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili koja potječe iz te imovine. U praksi se postavilo pitanje koji je sud stvarno nadležan za odlučivanje u sporu radi utvrđenja poslovnog udjela bračnom stečevinom i podjele tog udjela na jednake suvlasničke dijelove.

Imovina koju bračni drug ima u trenutku sklapanja braka, ostaje njegova vlastita imovina, a tom imovinom smatra se i ona imovina koju je bračni drug stekao tijekom bračne zajednice na pravnom temelju različitom od navedenoga u članku 248. Obiteljskog zakona (nasljeđivanjem, darovanjem i sl.).

Treba istaknuti da su za ocjenu prava vlasništva bračnih drugova na bračnoj stečevini, mjerodavni propisi koji su vrijedili u vrijeme njezina stjecanja. To je bitno napomenuti vezano uz činjenicu predstavlja li tako stečena bračna stečevina zajedničko vlasništvo ili suvlasništvo na jednake dijelove supružnika, a s obzirom na različiti režim uređivanja bračne stečevine prema propisima prije i nakon 1. siječnja 1999. (dakle, ovisi prosuđuje li se vlasničkopravni aspekt bračne stečevine prema Zakonu o braku i porodičnim odnosima ili prema Obiteljskom zakonu (NN br. 162/98), čije je uređenje u tom kontekstu naslijedio važeći Obiteljski zakon (NN br. 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11 i 25/13) kao i novi Obiteljski zakon (NN br. 75/14).

Jedno od pitanja vezanih uz uređenje imovinskopravnih odnosa bračnih drugova tiče se poslovnih udjela. Naime, u praksi se postavilo pitanje koji je sud stvarno nadležan za odlučivanje u sporu radi utvrđenja poslovnog udjela bračnom stečevinom i podjele tog udjela na jednake suvlasničke dijelove.

O tome se Vrhovni sud Republike Hrvatske nekoliko puta izjašnjavao, uvijek na jednak način, unatoč tome što je u jednoj odluci Visoki trgovački sud Republike Hrvatske 19. lipnja 2008. zauzeo sljedeće stajalište: Za odlučivanje u sporu radi utvrđenja prava suvlasništva u bračnoj stečevini na poslovnom udjelu stvarno je nadležan općinski sud.“

Međutim, Vrhovni sud je još u predmetu Gr1 137/06-2 od 13. travnja 2006. zauzeo suprotno stajalište: „Predmet spora je utvrđenje da su tužiteljica i tuženik suvlasnici svaki u 1/2 poslovnog udjela trgovačkog društva S. d.o.o. L., na kojem poslovnom udjelu je tuženik upisan kao vlasnik na 50% poslovnog udjela, i nalaže se tuženiku da tužiteljici izda ispravu podobnu za upis njenog suvlasničkog dijela na navedenom poslovnom udjelu. Navedenim zahtjevom tužiteljice dira se u prava članova trgovačkog društva, pa je stoga u ovom sporu nadležan suditi Trgovački sud u V. temeljem odredbe čl. 34.b) st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03 – dalje ZPP).“

Nekoliko godina kasnije u predmetu Gr1 38/09-2 od 24. veljače 2009. Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo je identično stajalište: „Općinski sud u P. smatra da se radi o sporu između članova trgovačkog društva, koji se tiče prava i obveza članova društva koja proizlaze iz njihovog položaja u društvu, zbog čega postoji nadležnost trgovačkog suda za postupanje u takvoj vrsti spora. Trgovački sud u P. nije prihvatio stvarnu nadležnost, te je dopisom broj P-4/08-4 od 9. veljače 2009. predmet dostavio ovom sudu radi rješavanja sukoba nadležnosti, iz razloga što spor o tome je li poslovni udjel bračna stečevina, nije spor o raspolaganju članstvom i članskim pravima u trgovačkom društvu, već se radi o sporu radi utvrđenja bračne stečevine, za koji predleži nadležnost općinskog suda.

Nije pravilno stajalište Trgovačkog suda u P., da taj sud nije nadležan za postupanje u navedenom predmetu po tužbenom zahtjevu za koji se Općinski sud u P. proglasio stvarno nenadležnim. Naime, u ovom se slučaju radi o zahtjevu da se imovina i dobit TD B. d.o.o. T., kojega su navodno stranke osnivači sa zajedničkim udjelima, utvrdi bračnom stečevinom stranaka na jednake dijelove. Takvim zahtjevom tužitelja dira se u prava članova društva, pa se stoga radi o sporu iz čl. 34.b) st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08 i 123/08).“

Dakle, iz navedenog je očito da je u ovakvoj vrsti sporova, prema prevladavajućoj sudskoj praksi, stvarno nadležan trgovački sud.


Ocijeni ovaj tekst

Arhiv

Zadnji članci

2018

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2017

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2016

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2015

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2014

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2013

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2012

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2011

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2010

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2009

Prosinac

Studeni

Listopad

 
Postavi za početnu stranicu Spremi stranicu u favorite