Mapa portala English O nama > Podrška korisnicima   01 5999 918
Traži po     > Po zbirkama  Pomoć prilikom traženja  
IUS-INFO > Dnevni IUS-INFO > U središtu > Članak
 

        - +   *  

U središtu

23.4.2015

Nesreća na radu zbog pada predmeta s vozila – odgovornost za štetu

Pogrešno usmjeren tužbeni zahtjev ozlijeđenom radniku može prouzročiti velike dodatne troškove nesvrhovitog vođenja parničnog postupka protiv pogrešno legitimiranog tuženika.

Pitanje koje se u praksi kod ozljede na radu sve češće postavlja jest relativno dvojbena pasivna legitimacija (odštetni zahtjev usmjeriti prema poslodavcu ili osiguravajućem društvu) u situaciji u kojoj se radnik, primjerice, ozljedi zbog pada nekoliko komada robe ili drugog materijala s vozila, odnosno kod ozljede radnika prilikom istovara robe.

Pogrešno usmjeren tužbeni zahtjev u takvim slučajevima ozlijeđenom radniku može prouzročiti velike dodatne troškove nesvrhovitog vođenja parničnog postupka protiv pogrešno legitimiranog tuženika. Stoga ćemo dati naznake mogućih smjernica za određivanje pasivne legitimacije u nejasnim i dvojbenim slučajevima.

Na početku treba reći da je vlasnik prijevoznog sredstva dužan sukladno članku 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14),  prije uporabe prijevoznog sredstva u prometu, sklopiti ugovor o osiguranju te ga obnavljati sve dok se prijevozno sredstvo nalazi u prometu. Također, prema odredbi članka 4., 5., 6. i 8. istog Zakona, vlasnik odnosno korisnik motornog vozila sklapa takav ugovor o osiguranju od odgovornosti za štetu koju uporabom motornog vozila nanese trećim osobama, odnosno obvezan je sklopiti ugovor o osiguranju zbog smrti, tjelesne ozljede, narušavanja zdravlja, uništenja ili oštećenja stvari, a koje može biti učinjeno trećim osobama.

Prema istom propisu, a i prema ustaljenoj sudskoj praksi, kod naknade štete s osnova police osiguranja od automobilske odgovornosti, štetom koja je nanesena uporabom motornog vozila smatra se i šteta koja je trećoj osobi prouzročena padom stvari s motornog ili priključnog vozila (prikolice).

U smislu navedenog, dolazimo na spomenuto pitanje koje se postavlja kod ozljede na radu upotrebom motornog vozila odnosno što učiniti u situaciji u kojoj se radnik, primjerice, ozljedi zbog pada nekoliko komada robe ili drugog materijala s vozila ili prilikom istovara robe.

S obzirom da je takva ozljeda radnika najčešće uzrokovana padom stvari s teretnog vozila koje je pri tome uredno osigurano od automobilske odgovornosti prema trećim osobama, postavlja se pitanje može li radnik umjesto od poslodavca naknadu štete potraživati od osiguravajućeg društva kod kojeg je vozilo osigurano.

Postavljanje pasivne legitimacije prema osiguravajućem društvu u ovom bi slučaju svakako osiguralo i olakšalo ozlijeđenom radniku primjerenu i pravodobnu naplatu naknade za taj štetni događaj. Osim toga, radnik ne bi morao na taj način možda riskirati i radno mjesto ulazeći s poslodavcem u iscrpljujuću pravnu bitku u vezi naknade štete radi takve ozljede na radu.

Međutim, odlučujuća činjenica jest je li se predmetno teretno vozilo prilikom nastanka štetnog događaja kretalo, odnosno je li svojim kretanjem prouzročilo ozljedu radnika. Dakle, ako je u konkretnom slučaju do ozljeđivanja radnika došlo prilikom istovarivanja robe ili materijala s kamiona koji se pri tome nije kretao, bilo bi očito da šteta nije prouzročena padom stvari s teretnog vozila tijekom prijevoza, vožnje ili čak parkiranja vozila, već bi se radilo o ozljedi radnika zadobivenoj prilikom istovara robe, pa sukladno tome u konkretnom slučaju ne može doći do primjene odredbi o odgovornosti vlasnika vozila odnosno do primjene odredbi o odgovornosti njegova osiguravatelja kako to predviđa Zakon o obveznim osiguranjima u prometu.

Posebice bi takvo stajalište bilo nedvojbeno i jasno ako bi istovar robe iz teretnog vozila bio obavljan ručno i/ili uz određena tehnička pomagala u vlasništvu poslodavca i od strane radnika zaposlenih kod tog istog poslodavca.

Stoga možemo reći da bi se u konkretnom slučaju primjenjivale isključivo odredbe članka 111. Zakona o radu (Narodne novine 93/14), te u tom kontekstu i odredbe novog Zakona o zaštiti na radu, uz naravno opće odredbe o naknadi štete iz Zakona o obveznim odnosima. U tom bi se smislu i u pokrenutom sudskom postupku utvrđivala samo eventualna odgovornost poslodavca za ozljedu radnika zadobivenu tijekom redovnog rada. Takvo stajalište potvrđuju odluke sudova i Vrhovnog suda Republike Hrvatske u identičnim slučajevima.

Međutim, zaključno treba napomenuti da bi isto tako, sukladno navedenim odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, bila nedvojbena i odgovornost osiguravatelja ako bi ozljeda radnika bila prouzročena padom stvari s osiguranog teretnog vozila tijekom prijevoza, vožnje ili parkiranja vozila, dakle ako bi do štetnog događaja došlo u trenutku pomicanja odnosno uslijed kretanja osiguranog teretnog vozila.

Daniel Sever, mag. iur.


Ocijeni ovaj tekst

Arhiv

Zadnji članci

2018

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2017

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2016

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2015

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2014

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2013

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2012

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2011

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2010

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2009

Prosinac

Studeni

Listopad

 
Postavi za početnu stranicu Spremi stranicu u favorite