Mapa portala English O nama > Podrška korisnicima   01 5999 918
Traži po     > Po zbirkama  Pomoć prilikom traženja  
IUS-INFO > Dnevni IUS-INFO > U središtu > Članak
 

        - +   *  

U središtu

2.11.2016

Je li radnik dužan odazvati se pozivu poslodavca radi vraćanja na rad po presudi, iako sudska odluka još nije pravomoćna?

U radnopravnoj praksi, vezano uz prestanak ugovora o radu, važno mjesto imaju parnice iz radnog odnosa koje radnici svakodnevno pokreću protiv odluke poslodavca o prestanku radnog odnosa radnika i, posljedično, vraćanja radnika na rad nakon, za radnika, uspješno okončane parnice.

Prema Zakonu o radu (Narodne novine, broj 93/14) da bi bilo koji radnik pred sudom mogao osporavati odluku o otkazu, uvjet je da se prethodno obratio poslodavcu sa zahtjevom za ostvarenje svog prava u roku od 15 dana od dostave odluke o otkazu odnosno od saznanja za povredu prava. Pritom napominjemo da tri kategorije radnika (radnik koji ima sklopljen ugovor o radu na određeno vrijeme, radnik koji je na temelju ugovora o radu upućen na rad u inozemstvo i radnik na kojeg se ne primjenjuje niti jedan kolektivni ugovor), koje su prema prijašnjem Zakonu o radu (Narodne novine, broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13) mogle tražiti sudsku zaštitu od otkaza i bez prethodnog obraćanja poslodavcu, to više nisu u mogućnosti.

U presudi kojom nalaže izvršenje kakve činidbe u radnom sporu, sud će odrediti rok od 8 dana za njezino izvršenje (tzv. paricijski rok za dobrovoljno izvršenje). Ako se poslodavac ogluši na donesenu odluku i radnika ne vrati na posao, radnik može podnijeti prijedlog za ovrhu radi vraćanja na rad ili u službu. U vezi s tim, izmjene i dopune Ovršnog zakona iz 2014. godine (Narodne novine, broj 93/14) donose novinu što se tiče roka za podnošenje prijedloga za ovrhu. Naime, radnik je sada ovlašten podnijeti prijedlog za ovrhu radi vraćanja na rad ili u službu, u roku 60 dana (prije 30 dana) od dana kada je ovrhovoditelj stekao pravo da taj prijedlog podnese (članak 268. OZ-a). Taj rok je prekluzivan što znači da njegovim istekom radnik gubi pravo tražiti prisilno vraćanje na rad.

Kad je riječ o vraćanju radnika na rad, u praksi se postavilo pitanje – je li poslodavac ovlašten pozvati radnika radi vraćanja na rad i prije nego što sudska odluka postane pravomoćna, odnosno je li radnik dužan odazvati se tom pozivu poslodavca?

Odgovor na to pitanje dan je u Odluci Županijskog suda u Bjelovaru, Gž-2429/14 od 9. listopada 2014.

Naime, predmet spora u toj parnici bila je dopuštenost (zakonitost) izvanrednog otkaza ugovora o radu tužitelja odlukom tuženika od 23. studenoga 2012. godine. Zahtjev tužitelja sud prvog stupnja pobijanom presudom odbio je kao neosnovan nakon što je provedenim dokazima utvrdio sljedeće činjenice:

- da je tužitelj u zakonom propisanom roku protiv odluke o otkazu podnio tuženiku kao poslodavcu zahtjev za zaštitu prava, a nakon toga u zakonom propisanom roku zatražio sudsku zaštitu

- da kod tuženika nije utemeljeno radničko vijeće, da ne djeluje sindikat niti je imenovan sindikalni povjerenik, pa tuženik prije donošenja odluke o otkazu nije imao obvezu savjetovanja

- da je tužitelj (kao radnik) s tuženikom (kao poslodavcem) imao zaključen ugovor o radu od 28. lipnja 2010. na neodređeno vrijeme

- da je između tužitelja i tuženika pred Općinskim sudom u B. vođena parnica radi utvrđenja da tužitelju nije prestao radni odnos temeljem sporazuma o prestanku ugovora o radu i da je u tom predmetu 8. studenog 2012. donesena prvostupanjska presuda kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja i tuženiku naloženo tužitelja vratiti na rad

- da je tuženik protiv te presude izjavio žalbu koja je presudom Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-198/2013-2 od 9. svibnja 2013. odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda

- da je tuženik odmah nakon objave navedene prvostupanjske presude – prije njezinog pisanog otpravka i prije njezine pravomoćnosti – pismenom od 13. studenog 2012. pozvao tužitelja da se javi na posao na svoje radno mjesto dana 19. studenog 2012.

- da je pismeno tuženika od 13. studenog 2012. tužitelj primio 16. studenog 2012.

- da se pozivu tuženika na rad tužitelj nije odazvao – nije došao na rad 19. studenog 2012., niti je na rad dolazio sve do 23. studenog 2012. kada je tuženik donio odluku o otkazu zbog neopravdanog izostanka s posla

- da tužitelj nije tuženiku opravdao nedolazak na posao u vremenskom razdoblju od 19. do 23. studenog 2012.

Odbijajući postavljeni tužbeni zahtjev temeljem naprijed navedenih činjeničnih utvrđenja sud prvog stupnja izrazio je stajalište da je tuženik, kao poslodavac koji je izgubio sudski spor u kojem mu je naloženo vraćanje radnika na rad, bio ovlašten radnika pozvati na rad i prije pravomoćnosti presude donesene u tom sporu, i da neodazivanje radnika tom pozivu poslodavca – odnosno u konkretnom slučaju nedolazak tužitelja na posao pet dana uzastopno (od 19. do 23. studenog 2012.), predstavlja neopravdani izostanak s posla i time osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa koja čini opravdani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu.

Slijedom navedenog, sud prvog stupnja je pobijanom presudom odbio tužbeni zahtjev pozivom na odredbu članka 108. Zakona o radu (Nar. nov., br. 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13), kojom je u stavku 1. propisano da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka, ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć, a u stavku 2. da se ugovor o radu može izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

Sva navedena činjenična utvrđenja suda prvog stupnja, jednako kao i primjenu materijalnog prava na koje se poziva sud prvog stupnja u pobijanoj presudi, u cijelosti je prihvatio i drugostupanjski sud, a nije prihvatio žalbene tvrdnje tužitelja u kojima ističe da nije bio dužan odazvati se pozivu tuženika prije pravomoćnosti sudske presude kojom je tuženiku naloženo njegovo vraćanje na rad – jer je tuženik protiv te presude izjavio žalbu i jer prije pozivanja tužitelja nije donio odluku kojom bi opozvao raniju odluku o otkazu i kojom bi tužitelju priznao sva prava iz radnog odnosa.

Dakle, poslodavac koji je izgubio sudski spor u kojem mu je naloženo vraćanje radnika na rad, ovlašten je radnika pozvati na rad i prije pravomoćnosti presude donesene u tom sporu, a neodazivanje radnika tom pozivu poslodavca predstavlja neopravdani izostanak s posla odnosno osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa koja predstavlja opravdani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu.


Ocijeni ovaj tekst

Arhiv

Zadnji članci

2018

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2017

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2016

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2015

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2014

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2013

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2012

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2011

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2010

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2009

Prosinac

Studeni

Listopad

 
Postavi za početnu stranicu Spremi stranicu u favorite