Mapa portala English O nama > Podrška korisnicima   01 5999 918
Traži po     > Po zbirkama  Pomoć prilikom traženja  
IUS-INFO > Dnevni IUS-INFO > U središtu > Članak
 

        - +   *  

U središtu

30.1.2017

Problem uočljivosti pješaka u cestovnom prometu

U najranjiviju skupinu sudionika u prometu na cestama ulaze i pješaci, s obzirom da su u odnosu na druge sudionike, posebno vozače motornih vozila, izloženi većoj opasnosti za život i zdravlje, što ih stavlja u neravnopravan položaj s takvom kategorijom sudionika u cestovnom prometu. Problem uočljivosti pješaka u cestovnom prometu karakterističan je za trenutno doba godine kada je uslijed magle ili snijega često smanjena vidljivosti na cestama.

Pojam „pješak“ definira se kao osoba koja sudjeluje u prometu, a nije vozač niti putnik u vozilu ili na vozilu. Pored toga, važno je primijetiti da pješak nije nužno osoba koja pješice, odnosno hodajući ili trčeći, sudjeluje u prometu na cesti. Dakle, osobe koje se prevoze u dječjim prijevoznim sredstvima, te u prijevoznim sredstvima za osobe s invaliditetom (invalidska kolica) ili starije osobe, uz uvjet da se ne kreću brzinom većem od brzine čovječjeg hoda, također se smatraju pješacima u smislu Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine, br. 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14 i 64/15 – u nastavku: ZSPC).

Status pješaka kao sudionika u prometu na cestama u bitnome određuju sljedeće okolnosti:

- izgrađenost prometne infrastrukture namijenjene toj kategoriji sudionika u prometu

- (ne)disciplinirano ponašanje pješaka prilikom kretanja u prometu

- nedovoljna uočljivost u prometu, posebno u slučajevima smanjene vidljivosti

- (ne)poštivanje zakonom propisanih obveza vozača prema pješacima.

U odnosu na druge sudionike u prometu na cesti, pješaci su teže uočljiviji u situacijama kada se kreću kolnikom i to posebno u slučajevima smanjene vidljivosti. ZSPC je takve situacije i regulirao posebnim odredbama. Inače, važno je naglasiti da smanjena vidljivost postoji ako zbog nepovoljnih atmosferskih ili drugih prilika (magle, snijega, kiše, prašine, dima i sl.) vozač ne može jasno uočiti druge sudionike u prometu ili prometni znak na udaljenosti od najmanje 200 m na cesti izvan naselja, odnosno od najmanje 100 m u naselju, dok se pod pojmom „noć“ podrazumijeva vrijeme od prvog sumraka do potpunog svanuća.

Tako odredba članka 126. stavak 1. ZSPC-a propisuje obvezu pješacima da se kreću jedan iza drugoga u situacijama kada se kreću kolnikom na kojem sigurnost prometa to zahtijeva, a osobito u slučaju slabe preglednosti ceste, smanjene vidljivosti ili jakog prometa, te je za suprotno postupanje propisana novčana kazna u iznosu od 300,00 kuna. Odredba članka 127. stavak 3. ZSPC-a propisuje da je pješak, koji se kreće kolnikom, dužan noću, a i danju u slučaju smanjene vidljivosti, biti označen nekim izvorom svjetlosti ili reflektirajućom materijom. Prema dikcijama navedenih odredbi nedvojbeno proizlazi da se prethodno opisane obveze pješacima odnose kako na kretanje izvan naselja tako i u naselju. Za očekivati je da će pješaci poštujući obvezu označavanja reflektirajućom materijom najčešće koristiti tzv. reflektirajući prsluk ili odjeću s reflektirajućim elementima. Međutim, zanimljivo je da navedeni članak 127. ZSPC-a u svojim odredbama ne propisuje novčanu kaznu za postupanje protivno prethodno citiranom stavku 3. istog članka.

Valja posebno istaći da su neka istraživanja pokazala da se pri kratkim svjetlima i bez javne rasvjete pješak može uočiti na udaljenosti od:

- 26 metara – u tamnoj odjeći

- 31 metar – u sivoj odjeći

- 38 metara – u svijetloj odjeći

- 136 metara – sa reflektirajućom pločicom.

Vidljivost pješaka dodatno se smanjuje ako je kolnik mokar, pa je u takvim okolnostima pješak u tamnoj odjeći vidljiv tek na udaljenosti od 19 metara. Stoga se nameće zaključak da je tek pješak opremljen reflektirajućom odjećom vidljiv na odgovarajućoj sigurnosnoj udaljenosti, jer je i pješak u svijetloj odjeći ugrožen pri kretanju vozila brzinom većom od 50 km/h. Inače, odredbom članka 106. stavak. 2. ZSPC-a propisano je da je vozač motornog vozila dužan umjesto dugih svjetala za osvjetljavanje ceste upotrebljavati kratka svjetla dok vozilom prolazi pokraj pješaka.

Glede organizirane kolone pješaka propisano je da se noću i danju za vrijeme smanjene vidljivosti, kao i u drugim slučajevima kada je to potrebno radi sigurnosti prometa, pješaci koji se kreću kolnikom u takvoj koloni, osim pogrebnih ili odobrenih povorki te policijskih ili vojnih jedinica, moraju kretati u koloni po jedan. Uz to, važno je dodati da je odredbom članka 105. ZSPC-a propisano da noću, kao i danju u slučaju smanjene vidljivosti, skupina pješaka koja se kreće u organiziranoj koloni ili povorci mora imati upaljeno najmanje jedno bijelo ili žuto svjetlo na čelu kolone, odnosno povorke i najmanje jedno upaljeno crveno svjetlo na njezinu začelju.

Nadalje, možemo istaći podatak da se, unatoč tome što je danju veći intenzitet prometa, oko 50% prometnih nesreća događa u noćnim uvjetima, kada je vid vozača upola slabiji nego danju. Stoga ZSPC u odredbama članka 51. stavak 1. propisuje da je vozač dužan brzinu kretanja vozila prilagoditi, uz ostalo, i vidljivosti tako da vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koju, u konkretnim uvjetima, može predvidjeti, odnosno da može pravodobno postupiti prema prometnom pravilu ili znaku. U slučaju da brzinu kretanja vozila nije prilagodio smanjenoj vidljivosti i uslijed toga je naletio na pješaka koji se kretao kolnikom, vozač čini prekršaj iz članka 51. stavak 5. ZSPC-a, koji za takvo postupanje predviđa novčanu kaznu u iznosu od 500,00 kuna, pri čemu se u pravilu primjenjuje i odredba članka 293. stavak 2. istoga Zakona, koja propisuje da ako je prekršajem izazvana prometna nesreća u kojoj ima ozlijeđenih osoba, počinitelj prekršaja kaznit će se novčanom kaznom propisanom za taj prekršaj uvećanom za iznos od 2.000,00 kuna.

Ponavljamo da su pješaci dio skupine najranjivijih sudionika u prometu na cestama, poradi čega ih je potrebno dodatno zaštititi, a u okviru koje zaštite je potrebno posebno ih stalno educirati o propisnom i sigurnom kretanju cestama, te istovremeno kod vozača povećati svjesnost o prisutnosti i ugrozi te najugroženije skupine u prometu.

Na kraju valja upozoriti pješake da nepoštivanjem prometnih propisa ne ugrožavaju samo sebe već i sve druge sudionike u prometu na cesti.

Željko Kudrić, dipl. iur.


Ocijeni ovaj tekst

Arhiv

Zadnji članci

2018

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2017

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2016

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2015

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2014

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2013

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2012

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2011

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2010

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2009

Prosinac

Studeni

Listopad

 
Postavi za početnu stranicu Spremi stranicu u favorite