Mapa portala English O nama > Podrška korisnicima   01 5999 918
Traži po     > Po zbirkama  Pomoć prilikom traženja  
IUS-INFO > Dnevni IUS-INFO > U središtu > Članak
 

        - +   *  

U središtu

25.4.2017

Odgovornost za naknadu štete počinjene od pasa ili mačaka lutalica

U domaćoj pravnoj praksi, doduše mnogo rjeđe nego u nekim drugim državama i gradovima, javlja se materijalnopravno pitanje odgovornosti za naknadu štete koju oštećenicima počine psi ili mačke lutalice. Stoga ćemo prezentirati mjerodavne propise koji reguliraju ovu materiju i na temelju njih identificirati pravne subjekte deliktno odgovorne za naknadu štete kod takvih štetnih događaja, te naznačiti moguće kriterije njihove odštetnopravne odgovornosti.

Definicija psa ili mačke lutalice odnosno slobodnoživuće mačke

Zakonom o zaštiti životinja (NN 135/06, 37/13 i 125/13, dalje ZZŽ) nisu definirani psi ili mačke lutalice, ali on sadrži definicije napuštene i izgubljene životinje. Izgubljena životinja je životinja koja je napustila posjednika bez njegove volje i on je traži, a napuštena životinja je životinja koju je posjednik svjesno napustio (čl. 3. st. 1. t. 7. i 12. ZZŽ-a). Nadalje, Zakon obvezuje posjednika izgubljene životinje na dužnost da njezin nestanak prijavi skloništu za životinje u roku od 3 dana, a nestanak psa i osobi ovlaštenoj za vođenje upisnika pasa, dok je nalaznik napuštene ili izgubljene životinje dužan o njezinom nalasku obavijestiti sklonište za životinje koje mora osigurati skupljanje napuštenih i izgubljenih životinja ako se ne može odmah utvrditi njihov vlasnik, i njihov smještaj (čl. 55. ZZŽ-a).

Konačno, normirano je da obavljanje poslova skupljanja napuštenih i izgubljenih životinja financiraju jedinice lokalne samouprave, dakle općine i gradovi, koje putem svojih predstavničkih tijela i u skladu s njihovim općim aktima ujedno propisuju uvjete i način držanja kućnih ljubimaca, način kontrole njihova razmnožavanja, uvjete i način držanja vezanih pasa, te način postupanja s napuštenim i izgubljenim životinjama (čl. 56. st. 5. i čl. 58. st. 4. ZZŽ-a). Dakle, općine i gradovi su na temelju navedenih zakonskih odredbi obvezne donijeti podzakonske propise kojima se na toj normativnoj razini detaljno razrađuje ova materija.

Gradsko vijeće Grada Rijeke, primjerice, tu materiju propisalo je Odlukom o uvjetima i načinu držanja kućnih ljubimaca, načinu kontrole njihova razmnožavanja, uvjetima i načinu držanja vezanih pasa, te načinu postupanja s napuštenim i izgubljenim životinjama (Službene novine PGŽ 44/09 i 4/14). Ta Odluka donosi definicije izgubljene i napuštene životinje identične onima u Zakonu, ali i definira pse i mačke lutalice odnosno slobodnoživuće mačke kao životinje kojima je posjednik nepoznat i o kojima se nitko ne brine (čl. 2. st. 1. t. 4. Odluke). Nastavno, Odluka normira da skupljanje, prevoženje i smještaj neupisanih pasa nepoznatih posjednika, mačaka lutalica i drugih napuštenih i izgubljenih životinja obavlja sklonište za životinje na najprikladniji način, primjenom odgovarajuće opreme i bez zlostavljanja, sukladno propisima o zaštiti životinja, da se s njima postupa sukladno mjerodavnim propisima, te da troškove njihovog skupljanja, prevoženja, smještaja u sklonište za životinje i nad njima provedenih veterinarsko-zdravstvenih mjera podmiruje posjednik životinje ako je poznat ili se njegov identitet naknadno utvrdi, a u protivnom se ti troškovi podmiruju iz gradskog proračuna (čl. 18. – 20. Odluke).

Konačno, Odlukom je propisano da se ugovorom sklopljenim između Grada Rijeke i skloništa za životinje reguliraju međusobni odnosi i visina naknade za poslove koje obavlja sklonište za životinje (čl. 23. Odluke, Grad Rijeka je Ugovor o skloništu za životinje sklopio s Veterinarskom stanicom Rijeka d.o.o.), uz opasku da je materija uvjeta koje moraju zadovoljavati skloništa za životinje normirana odredbama Pravilnika o uvjetima kojima moraju udovoljavati skloništa za životinje i higijenski servisi (NN 110/04, 121/04 i 29/05).

Deliktna odgovornost jedinica lokalne samouprave odnosno gradova i općina

Dakle, iz navedenih odredaba Odluke, kao i sličnih ili čak identičnih odluka drugih jedinica lokalne samouprave kojima je regulirana ta materija, proizlazi deliktna odnosno odštetnopravna odgovornost gradova i općina za naknadu štete koju na njihovom području oštećenicima počine psi ili mačke lutalice jer su one ex lege dužne donijeti podzakonske propise kojima normiraju tu materiju i propisuju način postupanja s psima ili mačkama lutalicama za čije su zbrinjavanje mjerodavna skloništa za životinje koja s jedinicama lokalne samouprave ugovorno reguliraju međusobna prava i obveze. Primjerice, ako neki oštećenik pretrpi štetu zbog ugriza psa lutalice, sraza vozilom u pokretu s mačkom lutalicom ili na bilo koji drugi način koji je produkt propusta jedinice lokalne samouprave da pse i mačke lutalice zbrine u skladu s mjerodavnom zakonskom i podzakonskom regulativom, za njezinu naknadu odgovorna je upravo ta jedinica lokalne samouprave po općim propisima obveznog prava sukladno relevantnim odredbama Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) u vezi s navedenim odredbama ZZŽ-a i odredbama odluke pojedine jedinice lokalne samouprave koja normira tu materiju.

Nastavno citiramo relevantne odlomke odluka Vrhovnog suda u kojima je deklarirano navedeno pravno shvaćanje:

1. „… Štetni se događaj odigrao na način da je pas "pit bull" pasmine bez kontrole vlasnika (koji nije utvrđen) na ulici napao i ugrizao tužitelja, te mu nanio teške tjelesne ozljede (ranu razderotinu od ugriza na desnoj podlaktici, nagnječenje i razdor mišića flexora i extenzora, prstiju desne šake, nagnječenje arterije i živca u ulnarisa desne podlaktice i psihički stres). Pas nije imao ni ogrlicu ni markicu i u postupku nije utvrđeno tko je vlasnik psa koji je ozlijedio tužitelja. Sudovi su obvezali tuženika Grad Zagreb na naknadu štete, jer se radi o psu lutalici, a tuženik odgovara za štetu uzrokovanu po psu (ili mački) lutalici u smislu odredbe čl. 25. st. 3. Zakona o zdravstvenoj zaštiti životinja i veterinarskoj djelatnosti ("Narodne novine", broj 52/91) i čl. 22. st. 2. Odluke o držanju pasa i postupanju sa psima i mačkama lutalicama ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj 7/92). Nije u pravu tuženik kada u reviziji osporava svoju odgovornost za štetu uzrokovanu po psu lutalici. Grad je odgovoran za štetu počinjenju po životinji koja luta, a čiji vlasnik je nepoznat, jer je u smislu citirane odluke obvezan hvatati, te čuvati ili usmrtiti odnosno obavijestiti o tome (kad nije utvrđen vlasnik) Društvo za zaštitu životinja…“ – Odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Rev 2745/1998-2 od 20. lipnja 2001.

2. „… Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženici solidarno naknade štetu u iznosu od 144.000,00 kuna koju je pretrpio uslijed toga što je dana 17. travnja 1997. godine napadnut i izgrizen u Sesvetama od psa lutalice. U postupku je utvrđeno da je tužitelja zaista napao pas lutalica i nanio mu tjelesne ozljede. Sporno je pravno pitanje odgovara li za štetu tužena Republika Hrvatska. Pravilno je postupio drugostupanjski sud kada je preinačio presudu suda prvog stupnja i odbio tužbeni zahtjev prema tuženoj Republici Hrvatskoj. Poslove zdravstvene zaštite životinja i veterinarske djelatnosti u smislu čl. 6. Zakona o zdravstvenoj zaštiti životinja i veterinarskoj djelatnosti („Narodne novine“ broj 52/91, 64/91, 26/93. i 29/94. – dalje: ZZZŽVD), koji je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja, obavlja Hrvatski veterinarski zavod u sastavu Ministarstva poljoprivrede i šumarstva i veterinarske stanice koje se osnivaju za obavljanje zdravstvene zaštite životinja i veterinarske djelatnosti za područja općina, a pojedine poslove mogu obavljati i druga veterinarska poduzeća te veterinari samostalno osobnim radom.
Prvostupanjski sud nalazi da je tužena Republika Hrvatska odgovorna za štetu koja nastane nezakonitim ili nepravilnim radom državnih upravnih tijela, a to je u ovom slučaju Hrvatski veterinarski zavod koji je u sastavu Ministarstva poljoprivrede i šumarstva. Hrvatski veterinarski zavod obavlja, međutim, dijagnostičke, analitičke i druge poslove u zdravstvenoj zaštiti i veterinarskoj djelatnosti od interesa za Republiku Hrvatsku (čl. 60. st. 1. ZZZŽVD), a koji su to poslovi pobliže je određeno u čl. 61. ZZZŽVD. Među tim poslovima nije naveden i posao zbrinjavanja pasa lutalica. Veterinarska stanica osniva se za područje općine, a iznimno se može osnovati i za područje više općina (čl. 69. st. 1. ZZZŽVD), a u obavljanju djelatnosti na području za koje je osnovana, između ostalog, poduzima veterinarsko - sanitarne mjere za zaštitu i poboljšanje ljudskog okoliša, dezinfekciju, dezinsekciju i deratizaciju (čl. 70. st. 1. toč. 9. i 10. ZZZŽVD). Uvjete i način držanja pasa te o načinu postupanja s neregistriranim psima kao i psima i mačkama lutalicama propisuje općinska skupština (čl. 25. st. 6. ZZZŽVD), a odredbom čl. 4. st. 2. tada važećeg Zakona o određivanju poslova iz samoupravnog djelokruga jedinica lokalne samouprave i uprave („Narodne novine“ broj 75/93) propisano je da te poslove obavlja općinsko ili gradsko vijeće. Javne potrebe o zdravstvenoj zaštiti životinja i veterinarskoj djelatnosti koje se financiraju iz prihoda općine čini i zaštita ljudskog okoliša, a to obuhvaća i „hvatanje, izolacija i eutanazija pasa i mačaka lutalica“ (čl. 92. toč. 1. al. 3. ZZZŽVD).
Tužena Republika Hrvatska nije odgovorna za nastalu štetu jer šteta nije nastala nepravilnim ili nezakonitim radom njezinih tijela, s obzirom da iz citiranih odredbi ne proizlazi da je briga o psima lutalicama (hvatanje, izolacija i eutanazija) zadatak Hrvatskog veterinarskog zavoda ili nekog drugog tijela tužene…“ – Odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Rev 1078/2003-2 od 23. ožujka 2005.

Kriterij po kojem jedinice lokalne samouprave odgovaraju kod naknade predmetnih šteta

Kod predmetnih štetnih događaja nameće se pitanje odgovaraju li jedinice lokalne samouprave, ako se spor ne razriješi izvansudskim putem, u svojstvu odgovornih osoba po načelu kauzaliteta ili po načelu predmnijevane krivnje. Primjerice, u jednoj je odluci Županijski sud u Bjelovaru zauzeo pravno shvaćanje da pas lutalica nije opasna stvar i posljedično odgovornost prosuđivao po načelu predmnijevane krivnje obrazloživši svoju odluku o tom pravnom pitanju na sljedeći način:

… Ovaj sud drugog stupnja prihvaća zaključak suda prvog stupnja o tuženikovoj odgovornosti za nastanak štete, s tim da tuženik odgovara po principu pretpostavljene krivnje, a ne po objektivnom kriteriju kako to zaključuje sud prvog stupnja. Slijedom toga ne prihvaćaju se naprijed navedene žalbene tvrdnje tuženika, jer za njih nema uporišta ni u provedenim dokazima i činjenicama koje sud utvrđuje na temelju tih dokaza, a ni u relevantnim pravnim normama koje se na konkretan slučaj imaju primijeniti. Naime, obzirom na odredbu čl. 56. st. 5. i odredbu čl. 58. st. 4. Zakona o zaštiti životinja (NN broj 135/06 – u daljnjem tekstu: ZZŽ), obavljanje poslova sakupljanja i zbrinjavanja napuštenih životinja u nadležnosti je tuženika kao jedinice lokalne samouprave, pa je on i odgovoran za obavljanje tih poslova. Obavljanje tih poslova jedinica lokalne samouprave može sama organizirati, a može ih ugovorom povjeriti nekoj drugoj pravnoj osobi, no time ne može isključiti svoju odgovornost za štetu koja bi proistekla iz propusta u obavljanju navedenih poslova, a kao što to zaključuje i sud prvog stupnja. Stoga suprotno žalbenim navodima tuženika, izraženi stav suda prvog stupnja, glede ugovora o povjeravanju obavljanja higijeničarske službe Veterinarskoj stanici P., ne samo da je jasan, nego je i pravilan.
Točno je utvrđenje suda da se pas, koji se kreće bez nadzora, može smatrati opasnom stvari, no unatoč tome, pogrešan je zaključak suda da u konkretnom slučaju tuženik odgovara po objektivnom kriteriju primjenom odredbe čl. 1045. st. 3. ZOO/05, već tuženik odgovara po principu presumirane krivnje sukladno odredbi čl. 1045. st. 1. i st. 2. ZOO/05. Naime, za štete od opasne stvari ili opasne djelatnosti prema odredbi čl. 1045. st. 3. ZOO/05, tj. prema objektivnom kriteriju, odgovara vlasnik te opasne stvari, odnosno osoba koja obavlja neku opasnu djelatnost (čl. 1064. ZOO/05), a tuženik u konkretnom slučaju ne odgovara kao vlasnik psa, a ni komunalna djelatnost u okviru koje se nalaze i poslovi zbrinjavanja napuštenih pasa ne može se smatrati opasnom djelatnošću, pa slijedom toga nema utemeljenja za njegovu odgovornost prema odredbi čl. 1045. st. 3. ZOO/05.
Isto tako, ne postoje uvjeti za odgovornost tuženika po objektivnom kriteriju ni prema odredbi čl. 1045. st. 4. ZOO/05, jer ni jednom zakonskom odredbom nije ustanovljena takva odgovornost u obavljanju poslova zbrinjavanja napuštenih životinja. Dakle, za štete koje druge osobe pretrpe u svezi s obavljanjem poslova zbrinjavanja napuštenih životinja jedinica lokalne samouprave odgovara po principu presumirane krivnje, sukladno odredbama čl. 1045. st. 1. i st.2. ZOO/05, no u konkretnom slučaju pogrešan zaključak suda o odgovornosti bez obzira na krivnju nije bio od utjecaja na konačnu odluku o odgovornosti tuženika za štetu tužitelja…“ - Odluka Županijskog suda u Bjelovaru, Gž 359/2009-2 od 17. rujna 2009.

Citirano obrazloženje, u kontekstu kriterija odgovornosti, smatramo prekazuističkim i pretjeranim normativnim formalizmom. Naime, točno je da jedinica lokalne samouprave nije vlasnik pasa lutalica i da djelatnost njihovog zbrinjavanja nije opasna djelatnost, a također nije niti komunalna djelatnost (Zakon o komunalnom gospodarstvu, čl. 3. st. 1. t. 1. – 11.). Međutim, kada bi se prihvatilo navedeno pravno shvaćanje, s obzirom na činjenicu da psi i mačke lutalice nemaju vlasnika, tada u predmetnim slučajevima za štetu ne bi odgovarao – nitko. U već citiranoj odluci, doduše nešto starijoj, Vrhovni sud zauzeo je pravno shvaćanje da je pas lutalica opasna stvar i da stoga odgovornost treba prosuđivati po načelu kauzaliteta, bez obzira na krivnju: „Štetni se događaj odigrao na način da je pas "pit bull" pasmine bez kontrole vlasnika (koji nije utvrđen) na ulici napao i ugrizao tužitelja, te mu nanio teške tjelesne ozljede ... Pas nije imao ni ogrlicu ni markicu i u postupku nije utvrđeno tko je vlasnik psa koji je ozlijedio tužitelja … Pas lutalica pasmine "pit bull" (to su – kako je opće poznato – vrlo opasni psi koji napadaju ljude), predstavlja opasnu stvar, te za štetu koju počini (a nije utvrđen vlasnik) odgovara grad koji je dužan brinuti se o psima lutalicama u smislu citiranih odredaba Zakona i Odluke, a po odredbi čl. 174. Zakona o obveznim odnosima …“ (Odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Rev 2745/1998-2 od 20. lipnja 2001.)

Prema našem se materijalnopravnom shvaćanju kod predmetnih štetnih događaja odgovornost jedinica lokalne samouprave može prosuđivati po oba navedena kriterija ovisno o činjeničnim okolnostima in concreto. Naime, u slučaju kad pas lutalica napadne oštećenika i prouzroči mu tjelesne ozljede on se nesumnjivo, nedvojbeno i neupitno mora smatrati opasnom stvari, a jedinica lokalne samouprave odgovarati po kriteriju objektivne odgovornosti. Međutim, primjerice, kada pas lutalica uđe u nečije dvorište ili smočnicu i vlasniku pojede hranu i na taj mu način počini imovinsku štetu tada, po našem mišljenju, on ne predstavlja opasnu stvar pa odgovornost treba prosuđivati po kriteriju predmnijevane krivnje.

Kao zanimljivost u tom kontekstu navodimo da je, primjerice, Grad Pula u Odluci o uvjetima i načinu držanja kućnih ljubimaca, načinu kontrole njihova razmnožavanja, uvjetima i načinu držanja vezanih pasa, te postupanju s napuštenim i izgubljenim životinjama (Službene novine Grada Pule 7/09) definirao kakav se pas smatra opasnim na način da je posrijedi pas koji može biti bilo koja jedinka te vrste, podrijetlom od bilo koje pasmine koja je, ničim izazvana, napala čovjeka i nanijela mu tjelesne ozljede ili koja se uzgaja i/ili dresira za borbe pasa, ili je zatečena u organiziranoj borbi s drugim psom (čl. 2. st. 1. t. 10. Odluke).

Zaključno, napominjemo da šteta iz predmetnih štetnih događaja može biti imovinska, neimovinska ili in cumulo oboje, da se ona može naknaditi ili izvansudski, sklapanjem ugovora o nagodbi (ZOO, čl. 150. – 159.), ili sudskim putem u kojem je slučaju aktivno procesno legitimiran oštećenik, a pasivno grad ili općina na čijem je području šteta počinjena.

Zaključak

Za naknadu štete koju prouzroče psi ili mačke lutalice deliktno su odgovorne jedinice lokalne samouprave, gradovi i općine, na području kojih je šteta pričinjena. Pravno uporište njihove odgovornosti nalazi se u mjerodavnim odredbama Zakona o zaštiti životinja koje ih obvezuju na organizaciju skupljanja i smještaja pasa ili mačaka lutalica u sklonište za životinje, njihovo osnivanje i financiranje, te donošenje podzakonskih propisa kojima se normiraju uvjeti i način držanja kućnih ljubimaca, način kontrole njihova razmnožavanja, uvjeti i način držanja vezanih pasa, te način postupanja s napuštenim i izgubljenim životinjama. Hoće li u konkretnom slučaju jedinice lokalne samouprave oštećeniku odgovarati po načelu kauzaliteta ili načelu predmnijevane krivnje ovisi o činjeničnim okolnostima svakog pojedinog slučaja temeljem kojih se prosuđuje mogu li se u njima psi ili mačke lutalice u pravnom smislu smatrati opasnom stvari ili ne.

Damir Jelušić, odvjetnik


Ocijeni ovaj tekst

Arhiv

Zadnji članci

2018

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2017

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2016

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2015

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2014

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2013

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2012

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2011

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2010

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2009

Prosinac

Studeni

Listopad

 
Postavi za početnu stranicu Spremi stranicu u favorite