Mapa portala English O nama > Podrška korisnicima   01 5999 918
Traži po     > Po zbirkama  Pomoć prilikom traženja  
IUS-INFO > Dnevni IUS-INFO > U središtu > Članak
 

        - +   *  

U središtu

23.1.2018

Normativne posljedice tzv. neformalnog ili faktičnog prijenosa ugovora o radu

U praksi često jedno društvo s drugim ne napravi formalan prijenos poduzeća ili dijela poduzeća zajedno sa zatečenim radnicima odnosno ugovorima o radu, već jednostavno kupi nekretnine i pokretnine podružnice drugog konkurentskog društva (koje se najčešće bavi sličnom djelatnošću). U toj situaciji postavlja se pitanje mogu li radnici kao zaposlenici prijašnjeg poslodavca potraživati posebna prava koja su imali u ugovorima o radu s prethodnim poslodavcem.

Naime, budući da formalno nije došlo do preuzimanja drugog društva ili prijenosa poduzeća na tvrtku novog poslodavca, on je često u dvojbi imaju li uopće ti radnici pravo pozivati se na ugovorne uvjete s prethodnim poslodavcem.

Prije svega treba reći da radnici kod prijenosa poduzeća ili dijela poduzeća (pogona) na novog poslodavca zadržavaju stečena prava u vezi s radnim odnosom kod prijašnjeg poslodavca. Također, kod prestanka radnog odnosa, zaštitna funkcija zakonskih odredbi članka 137. Zakona o radu (Narodne novine 93/14) vidljiva je i u činjenici da se prijenos poduzeća ne smatra opravdanim razlogom za otkaz ugovora o radu. Pri tome je u potpunosti irelevantno želi li takav otkaz dati stari ili novi poslodavac, pa se nedopuštenost eventualnog otkaza u tom slučaju proteže kako na starog tako i na novog nositelja (poslodavca) prenesenog poduzeća.

Međutim, iz prethodno opisane situacije proizlazi da je riječ o prijenosu poduzeća u smislu Zakona o radu jer je djelatnost poslodavca kod takvog  „preuzimanja“ zadržala svoj identitet u smislu nastavljanja i/ili preuzimanja aktivnosti prijašnjeg poslodavca od strane novog poslodavca, posebice ako postoji nesporna sličnost između tih aktivnosti prije i poslije prijenosa, kako u načinu korištenja istih materijalnih sredstava (pokretnina i nekretnina) tako i u preuzimanju većine prijašnjih zatečenih radnika od strane novoga poslodavca.

U tom smislu je i člankom 137. Zakona o radu propisano;

„(1) Ako se statusnom promjenom ili pravnim poslom na novog poslodavca prenese poduzeće, dio poduzeća, gospodarska djelatnost ili dio gospodarske djelatnosti, a koji zadržava svoju gospodarsku cjelovitost, na novog se poslodavca prenose svi ugovori o radu radnika koji rade u poduzeću ili dijelu poduzeća koji je predmet prenošenja, odnosno koji su vezani za obavljanje gospodarske djelatnosti ili dijela gospodarske djelatnosti koja je predmet prenošenja.

(2) Radnik čiji je ugovor o radu prenesen na način iz stavka 1. ovoga članka zadržava sva prava iz radnog odnosa koja je stekao do dana prenošenja ugovora o radu.

(3) Poslodavac na kojeg se prenose ugovori o radu na način propisan stavkom 1. ovoga članka preuzima s danom prenošenja u neizmijenjenom obliku i opsegu sva prava i obveze iz prenesenog ugovora o radu.“

Dakle, normativno nije nužno propisano da prijenos poduzeća ili dijela poduzeća mora biti u statusnom obliku odnosno izazvati određene statusne promjene kod starog ili novog poslodavca, a iz kojih bi onda odmah nedvojbeno proizlazilo da je riječ o pripajanju ili odvajanju pravnog subjekta, već je za prijenos poduzeća dovoljan i neki drugi pravni posao koji za radnike odnosno njihova zatečena prava i ugovore o radu izaziva iste posljedice kao kod statusnog prijenosa poduzeća.

Stoga je kupnjom, npr. cjelokupnog inventara i same nekretnine poduzeća u kojoj su u tom trenutku ostali raditi zatečeni radnici na istim radnim mjestima, poslodavac faktički prenio na sebe i sve trenutno važeće ugovore o radu i obveze koje iz njih proizlaze.

Naime, spomenutim pravnim poslom između prijašnjeg i novog poslodavca došlo je do prijenosa poduzeća ili dijela poduzeća koje za posljedicu ima i prijenos ugovora o radu radnika koji su u tom poduzeću odnosno dijelu poduzeća radili sukladno članku 137. Zakona o radu, te radnicima pripadaju i sva prava iz takvog ugovora s prijašnjim poslodavcem.

Tako radnik, u slučaju prijenosa ugovora o radu na novog poslodavca, zahvaljujući takvom normativnom rješenju, zadržava sva prava i u vezi s otkazom ugovora o radu, otkaznim rokovima i otpremninom, a na novog poslodavca s danom statusne promjene odnosno prenošenja poduzeća prenose se i sva prava i obveze prema radnicima u prijašnjem obliku i opsegu. Od tog trenutka novi poslodavac isključivo je odgovoran za obveze preuzetih ugovora o radu koje su radnici sklopili s prijašnjim poslodavcem. Međutim, logično pravilo isključive odgovornosti novoga poslodavca prema radnicima poduzeća koje je preneseno od trenutka prijenosa poduzeća, te isključiva odgovornost prijašnjeg poslodavca do trenutka prijenosa poduzeća, nisu i u smislu pravnog pravila normativno propisani upravo zbog sprečavanja mogućih zlouporaba od strane oba poslodavca prilikom ispunjavanja obveza iz prenesenih ugovora o radu.

Naime, Zakon o radu u članku 137. omogućava (uz supsidijarnu primjenu odredbi članka 43 -53. Zakona o obveznim odnosima) radniku da zahtijeva ispunjenje obveza prema prenesenom ugovoru o radu, do trenutka prijenosa, solidarno od oba poslodavca (bilo od prijašnjeg, bilo od novog nositelja prenesenog poduzeća), bez obzira na trajanje prijenosa i sve dok ta obveza nije ispunjena u cijelosti. Time se izrijekom, za razliku od prijašnjeg Zakona o radu, dodatno štite radnici od mogućih zlouporaba jer im se jamči da svoja potraživanja koja su nastala prije prijenosa ugovora o radu mogu naplatiti i od novog poslodavca. No, i u slučaju solidarne odgovornosti oba poslodavca, ne treba smetnuti s uma da stari poslodavac odgovara solidarno samo do visine vrijednosti imovine prenesene na novog poslodavca, i to samo do trenutka prijenosa poduzeća.

Stoga je važno istaknuti da i tzv. neformalni prijenos poduzeća ili dijela poduzeća, odnosno prijenos bez statusne promjene pravnog subjekta, izaziva sve pravne posljedice iz članka 137. Zakona o radu i to kako za novog tako i za prijašnjeg poslodavca.

Takvo stajalište istaknuto je i u sudskoj praksi (primjerice Odluka Županijskog suda u Zagrebu, GžR-940/14 od 9. prosinca 2014.).

Daniel Sever, dipl. iur.


Ocijeni ovaj tekst

Arhiv

Zadnji članci

2018

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2017

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2016

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2015

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2014

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2013

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2012

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2011

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2010

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2009

Prosinac

Studeni

Listopad

 
Postavi za početnu stranicu Spremi stranicu u favorite