Mapa portala English O nama > Podrška korisnicima   01 5999 918
Traži po     > Po zbirkama  Pomoć prilikom traženja  
IUS-INFO > Dnevni IUS-INFO > U središtu > Članak
 

        - +   *  

U središtu

16.2.2018

Prijedlog novog Zakona o elektroničkom novcu

Vlada RH uputila je u saborsku proceduru Prijedlog zakona o elektroničkom novcu. U Prijedlogu se navodi da je pojam elektronički novac prvi puta uređen Zakonom o institucijama za elektronički novac (NN 117/08, 74/09) koji je stupio na snagu 1. siječnja 2009., a uskladio je hrvatsko zakonodavstvo s Direktivom 2000/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 18. rujna 2000. g. o osnivanju, obavljanju, djelatnosti i bonitetnom nadzoru poslovanja institucija za elektronički novac. Taj zakon prestao je važiti stupanjem na snagu Zakona o elektroničkom novcu (NN 139/10), 1. siječnja 2011.

U Prijedlogu zakona navodi se da su u svrhu izrade novog pravnog okvira EU za unaprjeđenje platnih usluga donesene: Direktiva (EU) 2015/2366 Europskog parlamenta i Vijeća o platnim uslugama na unutarnjem tržištu, o izmjeni Direktive 2002/65/EZ, 2009/110/EZ i 2013/36/EU te Uredbe (EU) br. 1093/2010 o stavljanju izvan snage Direktive 2007/64/EZ.

Ciljevi Direktive (EU) 2015/2366, vezano uz izdavatelje elektroničkog novca te izdavanje i iskup elektroničkog novca, su: uvođenje novih platnih usluga koje mogu obavljati izdavatelji elektroničkog novca, proširenje područja primjene elektroničkog novca, povećanje sigurnosti elektroničkih plaćanja te unaprjeđenje pravila o zaštiti prava potrošača kada su oni imatelji elektroničkog novca.

Prijedlogom novog zakona definira se pojam elektroničkog novca kao: elektronički, uključujući i magnetski, pohranjena novčana vrijednost koja je izdana nakon primitka novčanih sredstava u svrhu izvršavanja platnih transakcija u smislu zakona kojim se uređuje platni promet i koju prihvaća fizička ili pravna osoba koja nije izdavatelj tog elektroničkog novca, a koja čini novčano potraživanje prema izdavatelju. Navedena definicija elektroničkog novca istovjetna je onoj iz članka 2. Zakona o elektroničkom novcu (NN 139/10).

Prijedlogom je napomenuto da nije svaki oblik novčanih sredstava u elektroničkom obliku elektronički novac, pa tako novčana sredstva klijenata na računima za plaćanje i štednim računima ne predstavljaju elektronički novac. Elektronički novac smatra se specifičnim oblikom, prije uplaćenih, novčanih sredstava u elektroničkom obliku koji se koristi kao zamjena za gotov novac.

U praksi EU i Republike Hrvatske elektronički novac nije jako proširen te predstavlja tek manji udio u ukupnim plaćanjima. U Republici Hrvatskoj postoji praksa elektroničkog novca u obliku prije uplaćenih platnih kartica koje izdaju banke i kartične kuće (poklon kartice banaka), te plaćanje robe i usluga putem mobilnih telefona kada imatelj telefona svoju uslugu mobilnom operateru plaća putem unaprijed kupljenog bona (npr. SMS plaćanje parkinga).

Prijedlogom zakona pojašnjava se pojam elektroničkog novca kao novčane vrijednosti koju kao sredstvo plaćanja prihvaća pravna ili fizička osoba (trgovac) koja nije izdavatelj. Elektronički novac nije, primjerice, poklon kartica koju izdaje pojedina trgovina ili trgovinski lanac jer je mogućnost plaćanja tom karticom ograničena na trgovina koja ju je izdala. Trgovina koja izdaje poklon karticu nije izdavatelj elektroničkog novca i njezino poslovanje u tom segmentu ne podliježe odredbama Zakona o elektroničkom novcu.

Glavni izdavatelji prema Prijedlogu su kreditne institucije i institucije za elektronički novac. Mogućnost izdavanja elektroničkog novca predviđena je Zakonom o kreditnim institucijama (NN 159/13, 19/15, 102/15). Člankom 8. stavkom 1. točkom 16. Zakona o kreditnim institucijama izdavanje elektroničkog novca smatra se osnovnom financijskom uslugom. Izdavanje i iskup elektroničkog novca za kreditne institucije posebno uređuje Zakon o elektroničkom novcu.

Posebna institucija za elektronički novac, koja nije kreditna institucija, definirana je kao pravna osoba koja je odobrenje za izdavanje elektroničkog novca dobila od Hrvatske narodne banke (HNB). Navedeno odobrenje sadrži odobrenje za pružanje platnih usluga vezanih uz izdavanje elektroničkog novca, a može sadržavati i odobrenje pružanja jedne ili više platnih usluga koje nisu povezane s izdavanjem elektroničkog novca, prihvaćanja platnih transakcija, izvršenjem platnih transakcija putem platnih kartica ili sličnog sredstva ili bilo kojom drugom platnom uslugom. Institucija za elektronički novac također smije obavljati, primjerice, operativne i pomoćne usluge povezane s izdavanjem elektroničkog novca ili pružanjem platnih usluga, upravljanje platnim sustavom, te druge djelatnosti.

Trenutno u RH svoje sjedište ima pet institucija za elektronički novac. Odobrenja su dobile od HNB-a koja također vodi registar institucija za elektronički novac sa sjedištem u RH i javno ga objavljuje.

Odredbe Prijedloga zakona o elektroničkom novcu koje uređuju elektronički novac, izdavatelje, izdavanje i iskup elektroničkog novca gotovo su istovjetne odredbama Zakona o elektroničkom novcu, dok će se odredbe kojima se uređuju platne usluge i institucije za platni promet urediti novim Zakonom o platnom prometu.

Predlagatelj smatra da će predloženim Zakonom o elektroničkom novcu izdavanje elektroničkog novca i izdavatelji biti uređeni istovjetno kao u državama Europskog gospodarskog prostora.

Novost koju uvodi predloženi Zakon je isključenje od primjene odredbi toga Zakona u odnosu na novčanu vrijednost koja se koristi za izvršenje platnih transakcija putem telekomunikacijskih, digitalnih ili informacijsko-tehnoloških uređaja, odnosno, promijenjena je odredba kojom se propisuje da se novčana vrijednost koja se koristi za platne transakcije koje provode telekom operatori ne smatra elektroničkim novcem ako telekom operator nije samo posrednik. Isključenje od primjene Zakona bit će moguće samo u slučaju novčane vrijednosti koja se koristi za određene kategorije plaćanja (digitalni sadržaj, glasovne usluge, elektroničke karte i donacije). Novi zakon također propisuje minimalan iznos inicijalnog kapitala institucije za elektronički novac koji iznosi 2.600.000,00 kuna. Zakonom su dane veće ovlasti vezane za prekogranično izdavanje elektroničkog novca pa je omogućeno da nadležno tijelo iz RH, kao države članice domaćina, može od institucija za elektronički novac iz druge države članice, koja posluje u RH preko podružnice ili distributera, tražiti dostavljanje izvješća. U iznimnim situacijama omogućeno je da nadležno tijelo RH, kao države članice domaćina, može poduzeti preventivne mjere ako je to potrebno radi hitne zaštite imatelja elektroničkog novca ili korisnika platnih usluga u RH od ozbiljne prijetnje njihovim zajedničkim interesima.

Roko Hranjec, mag. iur.


Ocijeni ovaj tekst

Arhiv

Zadnji članci

2018

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2017

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2016

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2015

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2014

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2013

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2012

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2011

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2010

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2009

Prosinac

Studeni

Listopad

 
Postavi za početnu stranicu Spremi stranicu u favorite