Mapa portala English O nama > Podrška korisnicima   01 5999 918
Traži po     > Po zbirkama  Pomoć prilikom traženja  
IUS-INFO > Dnevni IUS-INFO > U središtu > Članak
 

        - +   *  

U središtu

24.6.2010

Integracija osoba s PTSP-om putem zapošljavanja

Posttraumatski stresni poremećaj (PTSP) nastaje uslijed izlaganja stresnim događajima koji su izvan uobičajenog ljudskog iskustva, popraćeni osjećajem straha, užasa i nemoći. U Hrvatskoj je, nažalost, vrlo dobro poznat kao posljedica Domovinskog rata. Unatoč negativnom stavu okoline, predrasudama poslodavaca i lošoj gospodarskoj situaciji, osobama s PTSP-om trebalo bi putem zapošljavanja omogućiti integraciju u društvo i pomoći im u pronalaženju snage i načina za uspješno suočavanje sa stresom te prevladavanje krize postupnom izgradnjom normalnog načina života.
PTSP uzrokovan ratom najčešće se javlja kod muškaraca u ranoj odrasloj dobi. Ovisno o tome radi li si se o akutnom ili kroničnom obliku simptomi su: ponovno proživljavanje traume, izbjegavanje podražaja koji podsjećaju na traumu, pojačana razdražljivost, nesanica, bezvoljnost, povlačenje, poteškoće funkcioniranja u svim važnim životnim područjima.

Unatoč brojnim rizicima s kojima se susreću oboljeli od PTSP-a u kroničnoj fazi bolesti, ispravan pristup liječenju uvelike omogućava prevladavanje navedenih problema. Opći cilj liječenja je ponovno uspostavljanje ranije psihičke ravnoteže (stvaranje osjećaja sigurnosti i kontrole s ciljem pronalaženja smisla u životu). To se postiže multidisciplinarnim pristupom liječenju i kombinacijom psihoterapije, farmakoterapije i socioterapije.

Hrvatskoj javnosti PTSP je postao poznat nakon Domovinskog rata koji je ostavio dugoročne posljedice na hrvatsko društvo te iznimne ljudske i materijalne gubitke. Posttraumatski stresni poremećaj postao je jedna od najčešćih psihijatrijskih dijagnoza u Hrvatskoj.

Nakon završetka rata psihijatrijsku pomoć zatražilo je više od 50 000 ljudi. Ta brojka ne uključuje samo hrvatske branitelje već i obitelji, društvene skupine, grupe ljudi koje su na bilo koji način, posredno i/ili neposredno stradale u ratu i pretrpjele psihičke traume.

Nakon rata izostali su odgovarajući procesi integracije što je uzrokovalo sekundarnu traumatizaciju i pridonijelo nastanku psihosocijalnih poteškoća, obiteljskih problema, nasilja i ovisnosti kod ljudi koji su sudjelovali u ratu.

Dio pretrpljene štete Republika Hrvatska nastoji kompenzirati širokom lepezom prava i povlastica hrvatskim braniteljima i članovima njihovih obitelji. Programi pomoći financirani iz državnog proračuna uključuju novčana davanja, zdravstveno osiguranje i zaštitu, mirovinsko osiguranje, prava temeljem nezaposlenosti, stambeno zbrinjavanje i pogodnosti u obrazovnom sustavu. S obzirom na pokrivenost pravima i usporedbu s ostalim zemljama, Hrvatska ima vrlo opsežan sustav - pruža mogućnost obnove u ratu oštećenih objekata, povlastice poput prednosti pri zakupu poslovnog prostora, mogućnost dobivanja povoljnih poslovnih kredita, prava na dionice, čime im se pokušava olakšati život i integracija u društvo.

Na razini resursa tijela državne uprave potrebno je posebno izdvojiti rad Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti koje je odigralo bitnu ulogu u osiguravanju dostojanstvenog života, unapređenju zdravlja i kvalitete obiteljskog života osoba oboljelih od PTSP-a. Ministarstvo smatra da je moralna obaveza države da se ratne žrtve kompenziraju i da se ratnim stradalnicima pruži svekolika podrška zbog čega provodi dva programa koja se izravno tiču branitelja s PTSP-om.

Program stručnog osposobljavanja i zapošljavanja hrvatskih branitelja i djece smrtno stradalih, zatočenih ili nestalih hrvatskih branitelja za razdoblje od 2008. do 2011. godine teži podizanju obrazovne razine nezaposlenih hrvatskih branitelja i članova obitelji smrtno stradalih, zatočenih ili nestalih hrvatskih branitelja, osposobljavanju za zanimanja za kojima postoji potreba na lokalnim tržištima rada i unapređenju njihove formalne naobrazbe sukladno novim tehnološkim zahtjevima te Program za poboljšanje kvalitete življenja u obiteljima poginulih hrvatskih branitelja, hrvatskih ratnih vojnih invalida i hrvatskih branitelja oboljelih od PTSP-a koji ima za cilj smanjiti pojavnost sekundarne traumatizacije članova obitelji oboljelih od PTSP-a. Prema podacima Ministarstva, 30% članova obitelji proživljavaju traume uzrokovane pružanjem zahtjevne skrbi oboljelom branitelju.

Pri izlaganju resursa koji su na raspolaganju oboljelima od PTSP-a potrebno je istaknuti zalaganje i rad velikog broja stručnjaka zaposlenih u državnim institucijama zdravstvene i socijalne skrbi. S obzirom na psihijatrijsku prirodu PTSP-a, većina rada odvija se unutar psihijatrijske službe koja obuhvaća stacionare, specijalizirane psihijatrijske ustanove, ustanove za djelomičnu hospitalizaciju, zaštitne radionice, klubove liječenih bolesnika, dispanzere za mentalno zdravlje, psihijatrijske ambulante i savjetovališta za duševno zdravlje.

S pozicije socijalnog rada osobito su zanimljive specijalizirane ustanove koje uključuju izvanbolničku njegu i skrb u dnevnim bolnicama, centrima za krizna stanja, centrima za samopomoć, rehabilitacijskim kućama, psihijatrijskim naseljima, savjetovalištima za duševno zdravlje. Ovi oblici rehabilitacije predstavljaju vrlo povoljno rješenje povezivanja šire društvene zajednice i tradicionalne institucionalne psihijatrije.

Sustav zaštite hrvatskih branitelja uređen je Zakonom o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članovima njihove obitelji kojim su izjednačena prava branitelja oboljelih od posttraumatskog stresnog poremećaja s braniteljima koji su u vrijeme rata bili fizički ranjeni.

Uz osobne i obiteljske probleme, branitelji oboljeli od PTSP-a susreću se i sa socijalnim problemima od kojih su najznačajniji stigmatizacija i niska razina zaposlenosti. Za mnoge oboljele nove, sekundarne traume koje susreću u svom okružju i društvena razočaranja doprinose produbljivanju primarnih ratnih trauma. Što je razina društvene pomoći viša, intenzitet simptoma PTSP-a je niži, i obrnuto. Društvene institucije tako imaju odlučujuću ulogu u definiranju reakcija i stavova oboljelih od PTSP-a te usmjeravanju njihovih impulsa.

Nedostatna zaposlenost jednim dijelom posljedica je stigmatizacije, predrasuda i nevoljkosti poslodavaca da zaposle osobe s dijagnozom PTSP-a zbog straha od nasilja, čestih bolovanja, radne neodgovornosti i sl. (neke statistike ukazuju da čak 74 % poslodavaca u Hrvatskoj nema nikakvog iskustva u zapošljavanju invalida, dok njih 80 % ne žele zaposliti osobe s PTSP-om). Zapošljavanje osoba s PTSP-om otežava i loša gospodarska situacija opterećena krizom, visokim brojem nezaposlenih te nedostatnim resursima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje odnosno državnog sektora.

Značajan resurs u prevladavanju tih poteškoća možemo pronaći unutar civilnog sektora, udruga i klubova koje se bave osobama s PTSP-om te unutar specijaliziranih psihijatrijskih ustanova vođenih od strane interdisciplinarnih timova stručnjaka usko povezanih s lokalnom zajednicom. Prema nekim procjenama, u Hrvatskoj postoje oko 922 udruge koje se bave djelovanjem u smjeru zaštite interesa i prava, promicanja i pomoći hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata. U udrugama se okupljaju branitelji, njihove obitelji, udovice, prijatelji, rodbina i drugi dionici.

Glavne aktivnosti udruga branitelja su: psihosocijalna podrška i pomoć, promicanje kulturnih i zabavnih sadržaja, provođenje slobodnog vremena, socioterapija s ciljem rehabilitacije i reintegracije osoba s posttraumatskim stresnim poremećajem. Unutar udruga branitelja djeluju centri i klubovi za osobe s PTSP-om. Ovi organizacijski oblici pokazali su se vrlo učinkovitima u pružanju psihosocijalne pomoći, društvene potpore i provođenju programa i aktivnosti socioterapije.

Zapošljavanje osoba s dijagnozom PTSP-a isključivo je u nadležnosti socijalnih radnika i drugih stručnjaka zaposlenih u Hrvatskom zavodu za zapošljavanje. S obzirom na razmjere gospodarske krize i velik broj nezaposlenih kao i ograničene resurse Zavoda, nije realno očekivati da će se djelatnici Zavoda moći zadovoljavajuće posvetiti povećanim potrebama osoba s PTSP-om.

Stoga bi akcije zapošljavanja nezaposlenih pojedinaca ove populacijske skupine trebali komplementarno provoditi i socijalni radnici zaposleni u drugim institucijama, osobito onima u kojima su dio interdisciplinarnog tima posvećenog tretmanu osoba s PTSP-om. Ne treba isključiti niti socijalne radnike zaposlene ili one koji volontiraju u udrugama, klubovima ratnih veterana i Centrima za socijalnu skrb. Svi oni mogu značajno doprinijeti zapošljavanju, a time i integraciji osoba s PTSP-om.

Pripremio: Željko Čižmek

Literatura:

- Jukić, V. (1995), Posttraumatski stresni poremećaj, U. Maučević, V. i sur. Psihijatrija (str. 583 – 588), Zagreb, Medicinska naklada

- Dobrotić, I. (2008), Sustav skrbi za branitelje iz Domovinskog rata, Revija za socijalnu politiku 15 (1).


Ocijeni ovaj tekst

Arhiv

Zadnji članci

2018

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2017

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2016

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2015

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2014

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2013

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2012

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2011

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2010

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2009

Prosinac

Studeni

Listopad

 
Postavi za početnu stranicu Spremi stranicu u favorite