Mapa portala English O nama > Podrška korisnicima   01 5999 918
Traži po     > Po zbirkama  Pomoć prilikom traženja  
IUS-INFO > Dnevni IUS-INFO > U središtu > Članak
 

        - +   *  

U središtu

9.11.2010

Izvanredni otkaz zbog nemogućnosti nastavka radnog odnosa nastupanjem osobito važne činjenice bez povrede obveza ugovora o radu

Gubitak licence, odnosno opoziv članu uprave Društva od strane članova Društva, predstavlja nastupanje “druge osobito važne činjenice“ iz članka 108. Zakona o radu zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć odnosno predstavlja, o subjektivnoj volji stranaka neovisan, razlog za izvanredno otkazivanje ugovora o radu.

Međutim, sukladno članku 119. Zakona o radu, član uprave bi, bez obzira na izvanredni otkaz, i dalje imao pravo na otpremninu jer takav otkaz ugovora ne bi bio uvjetovan njegovim ponašanjem.

Prema odredbi članka 108. Zakona o radu u slučaju postojanja opravdanog razloga, odnosno zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa, poslodavac (ali i radnik) može izvanredno otkazati ugovor o radu, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka te bez isplate otpremnine.

Međutim, članak 108. Zakona o radu također propisuje da razlog za izvanredni otkaz ne mora nužno biti osobito teška povreda obveza iz radnog odnosa, već to može biti i jednostavno, o volji ugovornih strana neovisno, postojanje neke osobito važne činjenice, zbog koje, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana, nastavak radnog odnosa i daljnji opstanak ugovora o radu nije moguć.

Premda je teška povreda obveza ugovora o radu najčešći razlog izvanrednog otkazivanja, ne treba zanemariti niti postojeće, a malo poznate situacije nužnog izvanrednog otkazivanja zbog nastupanja određenih činjenica koje utječu na opstojnost ugovornog odnosa između poslodavca i zaposlenika u tolikoj mjeri da daljnje trajanje ugovornog odnosa čine nemogućim, a iste činjenice neovisne su o ponašanju ugovornih strana.

Posebice se ovakve situacije ističu po važnosti jer su zapravo realna mogućnost u slučajevima, primjerice, gubitka licence i opoziva pojedinog člana uprave koji je licencu za upravljanje društvom izgubio.

Naime, zadaci uprave društva u pravilu se svode na obvezu vođenja poslova društva (članak 422. Zakona o trgovačkim društvima). Ukoliko bi to bila jedina djelatnost člana uprave koji ima jedino u tom svojstvu sklopljen ugovor o radu, opozivom bi prestala potreba za njegovim radom u društvu, te on više zapravo ne bi mogao obavljati posao predviđen njegovim ugovorom o radu zbog opoziva od strane članova društva.

Naime, nastavak radnog odnosa više ne bi bio moguć jer član uprave nakon odluke o opozivu više ne može voditi poslove niti zastupati društvo. Kako odredba članka 423. Zakona o trgovačkim društvima propisuje da upravu društva svojom odlukom isključivo imenuju članovi društva, čak niti sud u konkretnom slučaju ne bi mogao naložiti da se opozvanog člana uprave vrati na posao.

S obzirom na odredbe članka 10. i 11. Zakona o obveznim odnosima, kao i članaka 6. i 7. aktualnog Zakona o radu, ugovorne strane su, već prilikom sklapanja ugovora o radu između društva i člana uprave, mogle zapravo unaprijed ugovoriti da se opoziv smatra osobito važnom činjenicom koja dovodi do daljnje nemogućnosti nastavka radnog odnosa, pa samim time i do izvanrednog otkazivanja ugovora.

U ovakvom, konkretnom slučaju takva ugovorna odredba, ne samo da ne bi bila u suprotnosti s prisilnim propisima i moralom društva, već bi bila i logična s obzirom da se radi o članu uprave društva čija funkcija opozivom od strane članova društva, u situaciji kada njegovim ugovorom nije predviđeno obavljanje ili mogućnost obavljanja nekih drugih poslova, gubi svaku svrhu i smisao za društvo, odnosno poslodavca.

U tom smjeru ide i sudska praksa – VSRH Revr-609/2007-2 od 24. listopada 2007.

Kao dodatnu specifičnost treba istaknuti da iako u ovakvim slučajevima opoziv člana uprave predstavlja valjani razlog za izvanredni otkaz, to ne znači da Društvo koje izvanredno otkazuje članu uprave ugovor o radu na taj način može izbjeći isplatu ugovorene ili propisane otpremnine.

Naime, člankom 119. Zakona o radu propisano je kako radnik nema pravo na otpremninu samo u slučaju ako je otkaz uvjetovan njegovim ponašanjem. Iako je izvanredni otkaz najčešće upravo posljedica grubog kršenja radnopravnih ugovornih obveza, u konkretnom slučaju nastupanja osobito važne činjenice gubitka licence ili opoziva, za člana uprave ne može se raditi o otkazu uvjetovanom njegovim osobnim ponašanjem jer je do nastupanja razloga za izvanredni otkaz došlo neovisno o volji ugovornih strana i njegovom ponašanju.

Stoga bi slijedom odredbe članka 119. Zakona o radu, isplata otpremnine i dalje ostala obveza poslodavca, bez obzira što se (ipak) radi o izvanrednom otkazivanju ugovora o radu.

Daniel Sever, dipl. iur.



Ocijeni ovaj tekst

Arhiv

Zadnji članci

2018

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2017

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2016

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2015

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2014

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2013

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2012

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2011

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2010

Prosinac

Studeni

Listopad

Rujan

Kolovoz

Srpanj

Lipanj

Svibanj

Travanj

Ožujak

Veljača

Siječanj

2009

Prosinac

Studeni

Listopad

 
Postavi za početnu stranicu Spremi stranicu u favorite